Skandinavski poluotok ili Skandinavija, veliki poluotok na S Europe; o. 773 500 km2, u smjeru S–J dug o. 1900 km, širok 400–800 km. Okružuju ga na S Barentsovo more (Sjev. ledeno more), na I Botnički zaljev i Baltičko more, na J morski prolazi Kattegat i Skagerrak, te na Z Norv. i Sjev. more. Geološki, jezgra poluotoka dio je staroga Baltičkog štita, na kojem se kasnijim pokretima nabralo Skandinavsko gorje. Ono se blaže spušta prema I (Švedska), dok mu se zap. i sjev. padine (Norveška) strmo spuštaju te su ispresijecane mnogim fjordovima. Za pleistocena S. p. bio je središte glacijacije (debljina kontinentskoga leda bila je do 1500 m) te je današnji reljef uvelike oblikovan ledenjačkom erozijom i akumulacijom ledenjačkih nanosa. Mnogo glacijalnih i tektonskoglacijalnih jezera (najveća Vänern, Vättern i Mälaren). Zbog utjecaja Golfske struje, pružanja Skandinavskoga gorja i prevladavajućih zap. vjetrova, temperatura i količina padalina na Z je veća nego na I. Razlike i u hidrografskoj mreži; na I su rijeke duže i blažeg pada, dok su na Z kraće i strmije. Rijeke imaju velik hidropotencijal koji se uvelike iskorištava. Pod šumom je o. 40% površine. Bogata nalazišta kvalitetne željezne i ostalih ruda. Razmjerno rijetko naseljen, posebno u sjev. dijelu. Na S. p. nalaze se Norveška, Švedska i manjim dijelom Finska (krajnji sjeveroist. dio poluotoka). U skandinavske zemlje, uz Norvešku i Švedsku, katkad ubrajaju Dansku i Island zbog jezičnih sličnosti, te Finsku zbog fizičkogeografskih i ekon. sličnosti.