stipulacija (lat.), obećanje, svečano zaključen ugovor, predstavlja jezgru rim. kontraktnog sustava. Spada u formalistički prav. posao civilnoga prava, a primjenjivao se u slučajevima prav. poslova kod kojih se prav. razlog (causa) nije posebno obrazlagao. U s. spadaju prav. poslovi kao npr. jamstvo, zaruke, obećanje miraza, novacija, delegacija, i drugi obvezni prav. poslovi koji su mogli sadržavati zajam, plaćanje duga, ugovornu kaznu, ugovaranje kupoprodajne cijene i sl. Na njezinim temeljima izgrađeno je klas. ugovorno pravo kao osnovica modernih ugovornopravnih poredaka.