Stjepan I. Arpadović (Sveti Stjepan), ug. kralj (Ostrogon, o. 975 – Ostrogon, 15. VIII. 1038). Sin Geze I.; kršten kao mladić (pogansko ime Vajk). Vladao od 997. God. 998., u borbi za vlast, porazio i pogubio bratića Koppánya, privrženika poganstva. Oko 1000. utemeljio nadbiskupiju u Ostrogonu te položio osnove crkv. organizaciji na području Ugarske. Na Božić 1000. okrunjen krunom koju mu je, prema predaji, poslao papa Silvestar II. (tzv. sveta kruna ili kruna svetog Stjepana). Oženio se Gizelom, sestrom rim.-njem. cara Henrika II. Svetog. Uspješno ratovao s carem Konradom II. (1030). Podupirao pokrštavanje Ugarske. Unutar. reformama ustrojio županije, ojačao sred. kralj. vlast, privrženicima dijelio prostrane zemljišne posjede. God. 1083. proglašen svecem. Mađari ga slave kao svojega zaštitnika. Zagreb. katedrala posvećena je, osim Uznesenju Marijinu i sv. Ladislavu, i sv. Stjepanu.