sekrecija (lat.) 1. Izlučivanje složenih kem. tvari iz stanice. Svojstvo je većine stanica, a najčešće se odvija u živčanom i endokrinom (unutarnja s., izravno u krv) sustavu, te u egzokrinim žlijezdama (vanjska s., u šupljini nekog organa). 2. Izlučivanje minerala u šupljinama i pukotinama stijena. Prijenosnici tvari su vrući plinovi, pare ili voda. Sekret je obično slojevit, npr ahat.