sekunda (lat.) 1. Osnovna SI-jedinica za vrijeme, traje 9 192 631 770 perioda zračenja koje odgovara prijelazu između dviju hiperfinih razina osnovnog stanja atoma cezija-133. Ta je definicija usvojena na 14. općoj konferenciji za mjere i utege (1971). Do 1957. definirala se kao 86 400-ti dio sr. Sunčeva dana ili kao određeni dio trop. godine. U matematici jedinica kuta (oznaka ’’) i iznosi 1/60 kutne minute ili 1/3600 kutnog stupnja. 2. glazb Drugi po redu ton u nekom dijatonskom tonskom nizu. 3. Interval između dvaju susjednih tonova. Onaj s opsegom cijelog stupnja (c-d; titrajni odnos 9:8) je velika, a onaj s opsegom polustupnja (e-f; titrajni odnos 16:15) je mala s. Kromatskim povišenjem gornje (c-dis) ili sniženjem donjeg tona (ces-d) velika s. postaje povećana, dok mala, povišenjem gornjeg (e-fis) ili sniženjem donjeg (es-f), postaje velika, a povišenjem donjeg (eis-f) ili sniženjem gornjega (e-fes) postaje smanjena i ostaje sekunda samo teorijski, jer je enharmonijski svedena na primu. Do kraja XIX. st. velika s. bila je u melodijskom pogledu konsonantni, a u harmonijskom disonantni interval, dok je mala s. uvijek smatrana disonancom. Suvr. glazba napustila je te značajke i njima uvjetovane postupke u melodijskom i harmonijskom smislu.