selenski ispravljač, ispravljač izmjenične struje koji se temelji na poluvodičkim svojstvima selena koje je 1874. otkrio njem. fizičar Karl Ferdinand Braun. Sastoji se od posebno izrađenog sloja kristaličnog selena koji je nanesen na sloj kadmijeve legure, niklanog čelika ili aluminija. Između dvaju slojeva metala stvara se potencijalna barijera koja propušta elektrone samo u jednom smjeru. Iz upotrebe su ga istisnule poluvodičke diode na bazi germanija, a poslije i silicija.