Lucije Anej Seneka
Seneka, Lucije Anej (lat. Lucius Annaeus Seneca), rim. filozof i pisac (Córdoba, o. ←4 – Rim, IV. 65). Odgojitelj i savjetnik cara Nerona. Jedan od najznačajnijih predstavnika rim. stoičke filozofije. Učenik Posejdonija. Filozofiju shvaća kao etičko istraživanje vrlina za postizanje blaženog života u skladu s prirodom. Čovjek mora naći mir u samome sebi, a prema drugima se treba odnositi sa samilošću i ljubavi. Blagost (clementia) i vjernost samome sebi smatra najvažnijim vrlinama. Naučava besmrtnost duše, uzdiže osobnoga boga, prir. jednakost svih ljudi, načelo pravednosti i ljubav prema miru. Otuda je nužno slijedila i obrana robova. Na osnovi građe iz grč. tragedija, pisao je komade o tragičnim posljedicama djelovanja ljudskih strasti. Seneku se dugo smatralo skrovitim Kristom. Njegova je filozofija imala znatan utjecaj na javni život Rima i njegovu književnost, a poslije i na kršćanstvo. Gl. djela: Filozofske rasprave o stoičkoj filozofiji, o mudrosti, o blaženom životu, o dokolici; O dobročinstvima; O blagosti; Pisma Luciliju.