Sevilla, Alcázar
Sevilla, glavni grad istoimene provincije i autonomne zajednice Andaluzija (Andalucía), u južnoj Španjolskoj, na rijeci Guadalquivir, 90 km od Atlantika; grad ima 693 878 stanovnika (2015), a metropolitansko područje 1 294 867 (2012). Četvrti je po veličini španjolski grad; ekonomsko, upravno i kulturno središte Andaluzije i juga Španjolske. Važno je lučko središte (izvoz vina, voća, maslina, pluta, ruda); industrija duhana, oružja, porculana, poljoprivrednih strojeva, brodova, tekstila. Razvijen je turizam. Sveučilište (osnovano 1502). Sačuvani su dijelovi gradskih zidina iz rimskoga i maurskoga doba. Stari dio grada ima mnoge kulturne spomenike, među kojima se ističu palača Alcázar iz XII. st. (s dogradnjom u XIV. i XVI. st.), Casa de Pilatos iz XVI. st. (obje građevine ubrajaju se u najljepša ostvarenja stila mudéjar) i kasnogotička katedrala Santa María (XV–XVI. st.), sagrađena na mjestu glavne džamije Almohadâ. Oko 94 m visok zvonik katedrale, glasovita Giralda (prvotno minaret podignut 1184. na rimskim temeljima). Unutrašnjost katedrale ukrašena je djelima Bartoloméa Estebana Murilla, Diega Velázqueza, Francisca Goye i dr. Grobovi španjolskih vladara i Kristofora Kolumba. Gradski muzej, bogata umjetnička galerija i arheološki muzej. Rodno je mjesto slikara → Diega Rodrígueza de Silve Velázqueza i → Bartoloméa Estebana Murilla, kojemu je u čast u gradu podignut i memorijalni muzej. Jugozapadno od grada nalaze se ruševine rimskog grada Itálice, rodnoga mjesta rimskih careva Trajana i Hadrijana, s očuvanim amfiteatrom. Fenička naseobina Sephala, potom ibersko naselje Hispalis. Od 45. pr. Kr. bila je rimska kolonija (Colonia Iulia Romula). Godine 411. zauzeli su je Vandali, 441. Vizigoti (sjedište njihove države do 567). Arapi je osvajaju 712; 1023–91. bila je prijestolnica neovisne maurske države Abadida. Španjolci su je zauzeli 1248; vrhunac gospodarskoga i kulturnoga razvoja postignula je u doba prekomorskih otkrića u XVI. i XVII. st.