Shaw, George Bernard, irski književnik (Dublin, 26. VII. 1856 – Ayot St. Lawrence, Hertfordshire, 2. II. 1950). Nesređenih obiteljskih prilika, mladost provodi u Dublinu gdje se neredovito školuje. S 20 god. odlazi majci u London te počinje s pisanjem romana, djelujući kao novinar i kaz. kritičar. Prve drame objavljuje 1894, a prve uspjehe postiže tek 1910. da bi 1925. dobio i Nobelovu nagradu za književnost. Angažiran u društv. pitanjima, jedan je od osnivača Fabijanskoga društva, reformističkoga socijalist. pokreta, pacifist koji se protivi I. svj. ratu, vegetarijanac koji se protivi ubijanju životinja, prijatelj M. Collinsa i zagovornik rješavanja irskog pitanja, ”dobrodušni čudak“, ali i tvrdi satiričar, ujedno jedan od najplodnijih pisaca i najduhovitijih ljudi svojega doba s izrekama i opaskama antologijske ironije. Rođeni dramatičar i komediograf poruke, i njegova je korespondencija s istaknutim pojedincima poslužila dram. adaptacijama ”komedije pisama“. U dramama blizak Ibsenu, o kojem je i sam pisao, ali i dopadljiv do glazb. komedije (adaptacija Pigmaliona u mjuzikl My Fair Lady, ali tek nakon Shawove smrti). Uz golemu korespondenciju, polit. članke i eseje, napisao je 60-ak drama, a njegova sabrana djela obuhvaćaju 37 sv. Važ. djela: Kuće udovica; Zanat gospođe Warren; Candida; Sveta Ivana; Đavolov učenik; Čovjek i nadčovjek; Preistinito da bi bilo dobro i dr.