sigilarije (Sigillariacea), izumrle niže stablašice iz skupine crvotočina (Lycophyta). Bile su sastavni dio golih šuma u devonu, karbonu i permu. Stabla su bila visoka do 30 m i široka 2 m, prekrivena uzdužnim redovima više-manje šesterokutnih lisnih jastučića koji su se pri sekundarnom rastu u debljinu, zbog dilatacije, povećali. Njihovi jednostavni listovi, dugi do 1 m i široki do 10 cm, bili su skupljeni u snopove na vrhu stupastih, nerazgranjenih ili samo slabo rašljastih stabala. U donjem dijelu krošnje visjeli su na vrlo kratkim postranim ograncima golemi češeri sporofila. Iako su živjele na vlažnim tlima, oskudijevale su vodom zbog slabo razvijenih provodnih putova za vodu. S tim u vezi tijekom evolucije razvile su se različite kserofitne prilagodbe, u prvom redu uski listovi.