simpatikus (novolat.), simpatički živčani sustav; dio autonomnoga živčanog sustava koji sačinjavaju stanice u sivoj tvari kralježnične moždine te mnogobrojni živčani spletovi i gangliji smješteni uzduž kralježnice. Neurotransmiteri koji se u tim živcima luče djeluju na ciljne organe (ubrzavaju rad srca, proširuju bronhe, suzuju krvne žile) tako da im je djelovanje suprotno parasimpatikusu.