sinedrij (grč.) 1. U ant. Grčkoj, vijeće koje raspravlja o javnim poslovima, sastavljeno od ravnopravnih članova. U gradovima naziv za niži sud sedmorice. 2. Najviše zakonodavno, upr. i sudsko tijelo žid. naroda u rim. doba (←I–I. st.); veliko vijeće, sanhedrin. U njemu su sudjelovali starješine, svećenički glavari (predstavnici velikosvećeničkih obitelji, ugl. iz sljedbe saduceja) i pismoznanci, tj. vođe farizeja. Predsjedao mu je veliki svećenik; imao je 70 članova. Bilo je neovisno pod rim. upravom u vjersko-bogoštovnim pitanjima, dok ga je u upr. i sudskim pitanjima nadzirao rim. upravitelj, os. kada se radilo o smrtnoj kazni. Nakon razaranja jeruzalemskog hrama gubi svaku funkciju.