Singspiel (njem.), kazališno djelo s govorenim dijalozima i glazbenim točkama. Pojavio se u Njemačkoj oko 1700. kao tamošnji naziv za talijansku dramma per musica. Srodan je francuskoj → opéri comique i engleskoj → ballad operi. Libreto mu je često u dijalektu, a sadržajno na jednostavan i vedar način obrađuje biblijske i tekstove iz antičke književnosti, pa narodne priče i bajke i događaje iz svakodnevice. Nastao je u Leipzigu i brzo se proširio po njemačkim zemljama. Najvrjednija djela te vrste skladali su J. Haydn (Novi hromi đavo) i W. A. Mozart (Otmica iz saraja), a u XIX. stoljeću, kada opada stvaralačko zanimanje za tu vrstu, neke će opere biti označene kao Singspiel (Mozart Čarobna frula). U tehničkom pogledu toj glazbeno-scenskoj vrsti pripadaju Fidelio L. van Beethovena i Strijelac vilenjak C. M. Webera.