sinkopa (grčki: synkopé skraćivanje; izbacivanje) 1. U jeziku, ispadanje samoglasnika ili cijeloga sloga u riječi (kol’ko, tol’ko, oš’–neš’ – koliko, toliko, hoćeš-nećeš). 2. med Iznenadan prolazni gubitak svijesti (nesvjestica) koji nastaje zbog smanjena protoka krvi kroz mozak, a time i opskrbe mozga kisikom (hipoksije). Uzroci mogu biti u poremećaju srčanoga ritma, podražaju parasimpatičkih živaca ili u jakom duševnom uzbuđenju. 3. glazb Ritmička figura nastala prenošenjem mehaničkoga naglaska s teške na laku dobu mjere, čime se remeti poredak naglasaka predviđen mjerom određene skladbe. Postiže se na više načina, stvara dojam iznenađenja i oživljuje metrički tok skladbe. Prvi put primijenjena u vrijeme ars novae, često u XIX. stoljeću, osobito u djelima improvizacijskoga značaja. Potpune mogućnosti iskorištene su u jazzu u koji je ušla iz glazbenoga folklora Afroamerikanaca. Primjenjivali su je i mnogi skladatelji ozbiljne glazbe u XX. stoljeću (Stravinski, Bartók).