sintagma (grčki: sýn- s, zajedno, skupa; tagma red) 1. U sintaksi, sklop riječi u službi subjekta, predikata, objekta ili priložne oznake. 2. U općem jeziku, skup riječi tvoreći značenjsku cjelinu (duge hlače, dragi kamen, banana republika, nogometna utakmica, vrlo dobar, dosta dobro, ne baš najbolje). 3. Sintagma se nalazi među kratkim stankama (pauzama), na primjer Bilo je to / u vrlo davno doba. / Na jednoj krčevini / u staroj bukovoj gori / živio / starac Vjest / sa svoja tri unuka. (Ivana Brlić-Mažuranić). 4. Zbornik, zbirka (na primjer Syntagma musicum, svojevrsna glazbena enciklopedija Michaela Praetoriusa iz XVII. stoljeća, ili zbirka spisa iz bizantskoga prava Sintagma kata stoicheion ili Syntagma canonum grčkoga monaha Matije Vlastara/Blastara).
5. Grčki ustav. 6. U antičkoj makedonskoj vojsci postrojba od 256 vojnika (64. dio → falange).
5. Grčki ustav. 6. U antičkoj makedonskoj vojsci postrojba od 256 vojnika (64. dio → falange).