sisavci: 1. šišmiš, 2. konj, 3. vuk, 4. pasanac, 5. pećinar, 6. krtica, 7. babun, 8. jelen, 9. jež, 10. ljuskavac, 11. zec, 12. vjeverica, 13. leteći lemur, 14. slon, 15. mravojed, 16. klokan, 17. la-mantin, 18. dupin
sisavci (Mammalia), najpoznatiji razred koljena svitkovaca (Chordata), potkoljena kralježnjaka (Vertebrata). Mlade hrane mlijekom koje nastaje u mliječnim žlijezdama (sisama) ženki, po čemu su dobili ime. Toplokrvne životinje, sposobne održati tjelesnu temp. bez obzira na vanj. utjecaje. Koža građena od dvaju slojeva, zaštitnoga vanjskoga od mrtvih stanica (epidermis) i unutarnjega (dermis) u kojem su smještene krvne žile, živčani završeci i žlijezde (lojne, mliječne, znojne). Žlijezde mogu biti grozdaste ili alveolarne (glandulae alveolares) i cjevaste ili tubulozne (glandulae tubuliformes). Os. su važne mliječne žlijezde (modificirane znojnice), čijim izlučinama s. hrane svoje mlade. Njihov broj varira od 2 do 27, ovisno o broju mladunčadi. Tijelo prekriva dlaka koja može biti raznih oblika: brkovi, bodlje, čekinje, rogovi, oklop (pasanac), ljuske (ljuskavac). Kostur sisavaca sastoji se od kostiju lubanje, kralježnice, kostiju udova, rebara, oplećja i kukovlja. Prednji udovi drže se za kralježnicu oplećjem, a stražnji kukovljem. Razlike između sisavaca i ostalih kralježnjaka vide se u građi lubanje. Samo s. imaju donju čeljust izravno vezanu za lubanju, gornja i donja čeljust izravno su povezane. Struktura zubala važna je u sistematici sisavaca. U pravilu je raznovrsno (heterodontno), tek je iznimno jednostavno (homodontno). Zubi su prilagođen tipu prehrane. Svi s. imaju 3 tipa zuba: sjekutiće (za grizenje), očnjake (za kidanje i komadanje hrane) te kutnjake i pretkutnjake (za mljevenje hrane). Oblik i veličina zubala razlikuju se ovisno o tipu prehrane: kukcojedno ili insektivorno, svejedno ili omnivorno, mesojedno ili karnivorno, glodnjačko ili rodentno, biljojedno ili herbivorno. Lubanja ima dvije zatiljne kvržice (condyli occipitales), koje se zglobno drže prvoga kralješka (atlasa). Kralježnica je podijeljena na nekoliko dijelova: vratni, prsni ili leđni, slabinski, križni i repni. Sisavci se kreću pretežno kvadripedalno (četveronožno), a neke vrste bipedalno (dvonožno). Grabežljivci imaju savitljivu kralježnicu koja se pri svakom koraku savija poput opruge i povećava brzinu kretanja. Udovi su se tijekom evolucije promijenili: kod kitova prednji udovi pretvoreni su u peraje za plivanje, a stražnji su zakržljali, kod šišmiša prednji udovi pretvoreni su u krila. S. su razdvojena spola i rađaju žive mlade, osim jednootvora, koji odlažu jaja. Oplodnja je unutarnja. Svi viši s. pripadaju placentalnim sisavcima (mladi se razvijaju u maternici). Tijekom trudnoće hranjive tvari prenose se s majke na plod putem posteljice. Broj mladih u jednom okotu kreće se od jednog do 20 (sjevernoamer. naboruša). Trudnoća traje od 12 dana (kratkonosi jazavičar) do 22 mjeseca (afr. slon). S. se dijele u tri gl. dijela: jednootvori (Monotremata), tobolčari (Marsupialia) i pravi s. (Placentalia ili Eutheria). Poznato je 4856 vrsta. Rasprostranjeni su na čitavoj Zemlji. Većinom su kopneni, ali ima i vodenih te onih koji mogu letjeti (šišmiši). Među sisavcima ima mnogo ugroženih (20–23%) i zaštićenih vrsta.