 |
|
| Službeni naziv: | Sjedinjene Američke Države, United stanovnikates of America |
| Površina: | 9 629 047 km2 |
| Stanovništvo | (procjena 2007): 301 967 700 (31 stanovnika/km2); 76% gradsko |
| Glavni grad | Washington, 544 300 stanovnika (procjena. 2007), aglomeracija Washington–Baltimore 8 197 400 stanovnika (procjena. 2007) |
| Upravna podjela | 50 sav. država i 1 sav. okrug (District of Columbia, D. C.) |
| Službeni jezik | nema služb. jezika (u svakodnevnoj upotrebi prevladava engleski) |
| Valuta | američki dolar (USD) = 100 centa |
Sjedinjene Američke Države, država u Sjevernoj Americi, graniči s Kanadom na sjeveru i Meksikom na jugu; sastavni dio SAD-a još su Alaska na krajnjem sjeverozapadu Sjeverne Amerike i Havajsko otočje u Tihom oceanu; ima 19 924 km obala na Atlantskom i Tihom oceanu.
Prirodna obilježja
zaljev Waikiki, Hawaii
kaktusi u pustinji, Arizona
Death Valley, Zlatni kanjon
Rio Grande, San Louis Valley
Stjenjak (Rocky Mountains)
Monument Valley, Utah
zgrada Kongresa u Washingtonu
slapovi Niagare
kanjon rijeke Yellowstone
mamutovci u Nacionalnom parku Yosemite
Površinom četvrta zemlja svijeta, iza Rusije, Kanade i Kine (prema nekim izvorima, ovisno o različitim terit. obuhvatima, SAD je površinom ispred Kine). Zauzima golema prostranstva, bez Aljaske i Havaja u smjeru I–Z široke više od 4000 km, u smjeru S–J do 2500 km. U tom prostranstvu nalaze se geološki, reljefno, pedološki i klimatsko-vegetacijski raznolika područja. Općenito se od I prema Z prostiru: obalna ravnica uz Atlantski ocean koja je kraj New Yorka na S široka oko 20 km, prema J se širi na 200 km i u Georgiji spaja s obalnom ravnicom koja se pruža uz Meks. zaljev. Izgrađena je pretežno od pješčanih i glinenih nanosa riječnog podrijetla i ledenjačkih nanosa. Obala je u sjev. dijelu razvedena dubokim estuarijima (najveći Chesapeake Bay), u sr. je dijelu ravna, a u južnome su pred njom brojni niski pješčani otoci i lagune. Na JI se nalazi poluotok Florida, niska vapnenačka ploča razvedene obale. Prema unutrašnjosti obalna ravnica prelazi u valovit Piedmont (visok 90–550 m); granicu čini tzv. linija slapova (Fall Line). Nizvodno od nje plovne su mnogobrojne rijeke (Delaware, Potomac, James, Savannah i dr.) te su na njoj nastali mnogi rani gradovi. Z od Piedmonta izdiže se planinski sustav → Appalachians (najviši vrh Mt. Mitchell, 2037 m), dug 2500 km u smjeru SI–JZ, širok 200–300 km (ugl. građen od pretkambrijskih i paleozojskih stijena). Prema Z planinski sustav polagano se spušta u prostrane visoravni (350–550 m) građene od mezozojskih vapnenaca, pješčenjaka i škriljevaca. U sjev. je dijelu glacijalni reljef, dok je srednji dio krški (najdulji špiljski sustav na svijetu Mammoth Cave–Flint Ridge dug 530 km). Visoravni se prema Z i S spuštaju s 200–300 m visoke stepenice u golemu Središnju nizinu (Interior Plains) koja se proteže sve do Stjenjaka (Rocky Mountains) na Z te od Velikih jezera (Great Lakes) na S do obalne ravnice uz Meks. zaljev na J. Geološki, to je velika udolina ispunjena riječnim nanosima Mississippija i njegovih pritoka. Sjev. dio nizine oblikovali su ledenjaci, a južnije su se nataložili debeli slojevi prapora. Starija stijenska podloga djelomice je ostala izdignuta z od Mississippija (plato Ozark, Ouachita Mountains i dr.). Na J se na nizinu nastavlja 100–200 km široka obalna ravnica uz Meks. zaljev (Gulf Plain). Zap. dio (z od Mississippija) Središnje nizine naziva se Velika ravnica (Great Plains) koja se vrlo polagano uzdiže od oko 300 m n.m. na I do 1600 m n.m. na ist. podnožju Stjenjaka. Riječnom erozijom disecirana je na prostrane valovite platoe iznad kojih se u sjev. dijelu uzdiže gorje Black Hills (najviši vrh Harney Peak, 2207 m), građeno od starijih kristalinskih stijena. Zap. dio SAD-a zauzima do 1600 km široko mlado nabrano gorje Kordiljera (dio ulančanoga gorskog megasustava koji se proteže duž čitavog zap. dijela Sjev. i Juž. Amerike). U smjeru I–Z Kordiljeri se u SAD-u sastoje od 5 općenito paralelnih dijelova (pružanje S–J): Na I je Stjenjak, planinski sustav širok do 700 km koji se sastoji od nizova usporednih planinskih lanaca s mnogim vrhovima iznad 4000 m (najviši Mt. Elbert, 4399 m). Stjenjakom prolazi razvodnica Atlantskog i Tihooceanskog slijeva (Continental Divide). Z od Stjenjaka nalaze se planinski ravnjaci i zavale: na S je plato Columbia–Snake (oko 1800 m) prekriven debelim slojevima lave, južnije se nalazi prostrana pustinjska Velika zavala (Great Basin, o. 500 000 km2) s Velikim slanim jezerom (Great Salt Lake) na koju se na J nastavlja plato Colorado (o. 340 000 km2) na visinama 1800–3000 m u koju je r. Colorado usjekla poznati kanjon. Planinske ravnjake i zavale na Z omeđuju Kaskadne planine (Cascade Range) i južnije Sierra Nevada (granitni blok, najviši vrh Mt. Whitney, 4418 m). Kaskadne planine (najviši vrh Mt. Rainier, 4392 m) zapravo su mlađi vulkanski planinski lanac s aktivnim vulkanima (Mt. Saint Helens, 2549 m, posljednja velika erupcija 1980). I od Sierra Nevade nalazi se o. 220 km duga i do 25 km široka strukturna depresija Dolina smrti (Death Valley), najtopliji, najsuši i najniži (-86 m ispod razine mora, najniža točka zap. polutke) dio Sjev. Amerike. Z od Sierra Nevade pruža se 800 km duga i do 100 km široka Kalifornijska dolina (Central Valley), dok se u podnožju sr. i sjev. dijela Kaskadnih planina pružaju nešto uže doline r. Willamette i morfogenetski sličan potopljeni zaljev Puget Sound. Tik uz zap. obalu SAD-a protežu se, u prosjeku 1600 m visoke, Primorske planine (Coast Ranges, najviši vrh San Gorgonio, 3505 m) ispresijecane ušćima rijeka (Columbia, Sacramento i dr.) i rasjednim zonama. Čitav je prostor seizmički aktivan (kontakt Sjevernoamer. i Tihooceanske ploče) s mnogobrojnim rasjednim zonama (najdulja je San Andreas, duga 1050 km s godišnjim horizontalnim pomakom 1–6 cm) i čestim potresima (San Francisco 1906, 1989, Los Angeles 1994). Sastavni dio SAD-a je i Aljaska, pretežno gorovit kraj na krajnjem SZ Sjev. Amerike. Od Azije je odvojena 85 km širokim Beringovim prolazom. Gorski lanci Kordiljera ovdje zaokreću prema Z. Na S je 1000 km dugo Brooksovo gorje (Brooks Range najviši vrh Mt. Michelson, 2816 m) od kojega se prema S nalazi 15–250 km široka obalna ravnica uz Sjev. ledeno more, a prema J sredogorja i nizina r. Yucon i njezinih pritoka. Juž. dio Aljaske zauzima Aljasko gorje (s najvišim vrhom Sjev. Amerike, Mt. McKinley, 6194 m) koje se prema JZ nastavlja na Aljaski poluotok i Aleute. SAD-u pripada i Havajsko otočje u sjev. dijelu Tihog oceana, 2500 km dug. niz vulkanskih otoka u smjeru SZ–JI, 3900 km jz od obale Kalifornije. Općenito, veći dio SAD-a ima umjereno toplu klimu, juž. dijelovi suptropsku, Havajsko otočje tropsku, a veći dio Aljaske arktičku. Sjeveroist. dijelovi imaju topla ljeta, hladne do umjereno hladne zime, i oborine raspoređene tijekom cijele godine (750–1500 mm). Na JI je suptrop. klima s vrućim ljetima i blagim zimama (1200–2500 mm oborina), dok se prema Z količina oborina smanjuje. U Sred. nizini klima je na S umjereno topla s vrućim ljetima i hladnim zimama te 800–900 mm oborina. Prema J zime postaju blaže, a količina oborina raste te uz Meks. zaljev iznosi 1200–1500 mm godišnje. Prema Z smanjuje se količina oborina, s o. 1000 mm na o. 200 mm u podnožju Stjenjaka, tako da z od 100° z.g.d. (tzv. Death Line, oborinska granica 500 mm) nema mogućnosti za poljodjelstvo bez natapanja. Zbog otvorenosti Velike ravnice prema S i J, za zime su karakteristični prodori hladna polarnog zraka (sjev. vjetrovi, tzv. Northers) i tornada (najjači u proljeće) na dodirima hladnih suhih i toplih vlažnih zračnih masa. Stjenjak ima planinsku klimu, planinski ravnjaci i zavale polupustinjsku i pustinjsku (hladne zime, do 250 mm oborina godišnje). Za ist. obronke Stjenjaka zimi je karakterističan chinook, suh topao vjetar fenskih karakteristika, koji izaziva nagli porast temp. i kopnjenje snijega. Sjeverozap. dijelovi SAD-a imaju vlažnu oceansku klimu s hladnim i vlažnim zimama, umjereno toplim ljetima i obiljem oborina tijekom cijele godine (1000–1500 mm, planine i više od 2500 mm). U Californiji je klima slična sredozemnoj, sa suhim i vrućim ljetima te blagim i kišnim zimama s manje od 250 mm oborina u unutrašnjosti do 2000 mm u planinama. SAD ima veliku i dobro razvijenu mrežu tekućica, os. u Središnjoj nizini kojom dominira porječje Mississippija (utječe u Meks. zaljev, duga 3780 km, porječje 3,1 mil. km2). Najveći desni pritoci su Missouri (3726 km), Arkansas (2348 km) i Red River (2080 km), a lijevi Ohio (1579 km) s Tennesseejem (1398 km). Najveće rijeke na atlantskoj obali (teku s Appalachiansa) su Hudson (507 km), Potomac (462 km) i Savannah (505 km). Od rijeka tihooceanskog slijeva najveće su Columbia (1954 km) s najvećim pritokom Snake (1670 km), zatim Sacramento (615 km) s pritokom San Joaquin (560 km) i Colorado (2334 km, ušće u Meksiku). Većim dijelom svojega toka uz granicu s Meksikom teče Rio Grande (3034 km) koji se ulijeva u Meks. zaljev. Na Aljasci je najveća tekućica Yukon (3185 km, porječje 850 000 km2). Velika jezera na S najveći su spremnik slatke tekuće vode na svijetu (ukupne površine od 244 100 km 2, SAD-u pripada 158 500 km2). od Z prema I to su: Superior (83 270 km2), Michigan (58 020 km 2), Huron (60 700 km2), Erie (25 680 km2) i Ontario (19 230 km2). U Velikoj zavali na Z nalazi se Veliko slano jezero, najveće slano jezero na zap. polutki (pri prosječnom vodostaju površina 4400 km2 ). Riječni i jezerski promet vrlo je značajan (mnogi povezni kanali); mnogo izgrađenih brana (najpoznatija je Hooverova na Coloradu s akumulacijskim jezerom Mead) kojima se rijeke iskorištavaju za dobivanje el. energije, natapanje, rekreaciju i dr. Poznati su veliki sustavi na r. Columbiji (Grand Coulee Dam i još 10 brana), TVA (Tennessee Valley Authority) s 39 brana na r. Tennessee i pritocima, ili Central Valley Project u Californijskoj dolini. Različita stijenska podloga i klimatski uvjeti rezultiraju raznolikošću tala u SAD-u. Najplodnija su prerijska tla u Velikoj ravnici, na praporu u Središnjim nizinama, te tla na mlađim riječnim nanosima u dolinama. Primarna vegetacija SAD-a u dobroj je mjeri promijenjena pod utjecajem eur. doseljenika, površine pod šumama smanjene su za oko 1/4 od dolaska Europljana. Danas šume prekrivaju o. 23% površine SAD-a. Listopadne šume bukve, breze, javora (crvenolisni) i hrasta prevladavaju na SI i Appalachiansu, u obalnoj ist. nizini borove i smrekove šume. Uz tihooceansku obalu (sr. i sjev. dio) rastu šume smreke, jele, crvenoga cedra i, na dijelovima, mamutovca (Sequoia gigantea koja raste samo na padinama Sierra Nevade, i Sequoia semper virens koja raste od San Francisca do Oregona u zoni čestih magli). U Središnjoj nizini prir. je vegetacija bila stepa (prerija), u Velikoj ravnici suha stepa koja prema Stjenjaku prelazi u polupustinju. Na Stjenjaku prevladava crnogorica (smreka, srebrena jela, američki ariš, bor), gornja granica šume je na visinama 3400–3700 m. U području planinskih ravnjaka i zavala vegetacija je suha stepa, a prema J polupustinja i pustinja (dijelovi velike pustinje Sonore koja prekriva velike dijelove jugozapada SAD-a i sjeverozapada Meksika). Za krajnji jugozap. dio Californije karakteristična je česmina (crnika), a za niže brdske dijelove zimzeleno grmlje (chaparal). Na Aljasci su na juž. obalama crnogorične šume (do visine od 600 m), u unutrašnjosti rijetka miješana šuma (jela, breza, topola), koja prema S prelazi u tundru. Uz obalu Meks. zaljeva raste bujna suptrop. vegetacija s prostranim močvarnim šumama (močvarni čempres) i šumama mangrovana niskim obalama.
Stanovništvo
SAD je po broju stanovnika treća zemlja svijeta (nakon Kine i Indije), prema procjeni za 2007. se približio brojci od 302 mil. Od svojega nastanka SAD je izrazita zemlja useljivanja u kojoj je prevladalo stapanje doseljenika u Amerikance (tzv. melting pot) s velikom etničkom i rasnom izmiješanošću. U doba dolaska prvih bijelaca, na teritoriju današnjega SAD-a živjelo je o. 1,5 mil. Indijanaca. Četiri su razdoblja useljivanja. U prvome koje je trajalo do 1900. dolazili su useljenici ponajprije iz zap., sred. i sjev. Europe (najviše Englezi, Irci, Škoti). Njihovi potomci (Old Stock Americans) danas čine o. 40% stanovništva. Od 1619. do 1806. iz Afrike je dovezeno 800–900 tis. robova. U drugoj fazi doseljivanja (1900–25) doselilo je o. 17 mil. ljudi, najviše iz juž. i ist. Europe (Italija, Rusija, Poljska), Kine i Lat. Amerike. U tom je razdoblju bilo i mnogo useljenika iz Hrvatske. Dotad neograničeno doseljivanje, 1926. zakonski je ograničeno (Immigration Act, godišnje useljeničke kvote po državama s obzirom na udio u stanovništva SAD-a prema popisu iz 1920). Posljedično, u trećoj fazi (1926–50) doselilo je samo 3 mil. ljudi, najviše iz sred. i ist. Europe. Nakon 1933. uslijedio je jak useljenički val Židova iz Njemačke i susjednih zemalja. U četvrtom razdoblju, nakon 1950, useljivanje se povećalo. Najprije je došao val useljenika iz poratne Europe, da bi nakon 1970. prevladali useljenici iz Azije (35%) i Lat. Amerike (45%), koji i danas čine najveći broj. Danas je u SAD-u i više od 10 mil. ilegalnih useljenika, od čega 2/3 iz Meksika te o. 500 000 izbjeglica (najviše iz Vijetnama, Laosa, Kambodže i Kube). O. 10% današnjeg stanovništva SAD-a rođeno je u drugim državama. Iako ima velik broj mješanaca, prema rasnoj pripadnosti stanovnike SAD-a čine bijelci (70%), crnci (13%), latinoamerikanci (12%), azijati i stanovnici tihooceanskih otoka (3,8%), Indijanci i Inuiti (0,9%). Služb. jezika nema, no u svakodnevnoj upotrebi prevladava engleski. Još se govore (posebice kod kuće) španjolski, njemački, francuski, talijanski i kineski. Prosj. gustoća naseljenosti SAD-a iznosi 31 st./km2, ali regionalne razlike su velike. Težište naseljenosti nalazi se na SI, uz atlantsku obalu i obale Velikih jezera; između Bostona i Washingtona (duljine 625 km) veliki megalopolis Bowash (ili Bosnywash – Boston, New York, Washington) s o. 43 mil. st., a između Chicaga i Pittsburgha više od 25 mil. st. Treće područje s najbrojnijim stanovništvom i većom gustoćom naseljenosti nalazi se u Californiji, između San Francisca i San Diega (više od 30 mil. st.). Unutrašnjost SAD-a rijetko je naseljena (u planinskim krajevima manje od 10 st./km2, u ravničarskom dijelu 10–30 st./km 2), osim u metropolitanskim područjima velikih gradova ili višemilijunskim aglomeracijama. Stupanj urbanizacije veći je od 70%. Najveći gradovi prema procjeni za 2007.: New York (8,14 mil., metropolitansko područje 22,75 mil.), Los Angeles (3,94 mil., m. p. 17,99 mil.), Chicago (2,82 mil., m. p. 9,51 mil.), Houston (2,06 mil., m. p. 5,4 mil.), Phoenix (1,47 mil., m. p. 4,03 mil.), Philadelphia (1,42 mil., m. p. 6,27 mil.), San Diego (1,31 mil., m. p. S.D.–Tijuana 4,92 mil.), San Antonio (1,3 mil., m. p. 1,8 mil.), Dallas (1,22 mil., m. p. 6,18 mil.) itd. Aglomeracije s više od 2 mil. st. još su Washington–Baltimore (8,2 mil. st.), San Francisco–Oakland–San Jose (7,72 mil.), Boston–Worcester–Lawrence (6,17 mil.), Detroit–Windsor (5,93 mil.), Atlanta (4,97 mil.), Miami–Fort Lauderdale (4,83 mil.), Seattle–Tacoma–Bremerton (3,85 mil.), Minneapolis–Saint Paul (3,24 mil.), Cleveland–Akron (2,95 mil.), Denver–Boulder–Greeley (2,72 mil.), Tampa–Saint Petersburg–Clearwater (2,65 mil.), Saint Louis (2,63 mil.), Portland–Vancouver–Salem (2,55 mil.), Pittsburgh (2,31 mil.), Las Vegas (2,13 mil.), Cincinnati (2,06 mil.), Sacramento–Roseville (2,05 mil.) i Orlando–Kissimmee (2 mil.). SAD ima stalnu pozitivnu stopu rasta stanovništva (8,9‰). Posljedica je to stalno pozitivnih stopa prir. prirasta (5,9‰; stopa rođenih 14,1‰, stopa umrlih 8,2‰) kao i stalne pozitivne migracijske bilance (3‰). Nakon doseljivanja bijelaca, broj stanovnika naglo se povećavao ponajprije zbog pristizanja novih valova doseljenika; 1790. g. 3,93 mil. (bez Indijanaca), 1850. g. 23,19 mil., 1960. g. 179,32 mil., 1990. g. 248,71 mil., procj. 2007. g. 301,96 mil. Pozitivnom kretanju broja stanovnika pridonose prije svega crnci i latinoamerikanci, ali i stalno doseljivanje mladog stanovništva. Vrlo su izražene unutar. migracije stanovništva. Tri su općenite značajke: preseljivanje bjelačkog st. sa SI u tzv. sunčani pojas (Sun Belt: sav. države Florida, California, Arizona, Nevada), zatim preseljivanje crnačkog st. iz privredno manje razvijenog Juga u industr.e gradove na SI, te snažna suburbanizacija i metropolitanizacija karakteristična za gotovo cijelu državu. Mlađih od 15 g. ima 20,2%, dok je starijih od 65 g. 12,6%. Očekivano trajanje života je visoko, 78 g. Prema vjeroispovijesti (ukupno više od 1000 religijskih denominacija i pravaca od kojih su mnogi nastali upravo na području SAD-a) prevladavaju kršćani, od kojih su najbrojniji protestanti (54%; baptisti, metodisti, pentekostalci, evangelici, mormoni, prezbiterijanci i dr.), katolici (24%), ostali kršćani (6%). Zatim slijede židovi (1,7%), muslimani (1,3%), ostali (5%). Vjerski neopredijeljenih je o. 9%. Zbog široko razvijene mreže javnih i priv. škola, stupanj pismenosti je 99%; SAD prednjači u svijetu po prosječnom broju godina obrazovanja (12 g.) osoba starijih od 15 g.
Gospodarstvo
Interstate 35 kraj San Antonija
polje pamuka u zapadnom Texasu
zračna luka Hartsfield-Jackson, Atlanta
Disneyland, Florida
Wall Street i East River, New York
SAD ima najsnažnije gospodarstvo na svijetu (najveći svj. BNP od 13,21 trilijuna USD) i ključan je čimbenik globalnoga gospodarstva upravo zbog mase gospodarstva i velikog unutar. tržišta. Temelji su gospodarstva slobodno poduzetništvo s vrlo ograničenim utjecajem države u soc. sigurnost, zatim sigurnost javnog interesa i potrošača (protumonopolno zakonodavstvo), te očuvanje okoliša. SAD ima jedno od najliberalnijih gospodarstava, što se među ostalim očituje i u radnom zakonodavstvu koje omogućuje fluktuacije radne snage, te u mnogo manjoj skrbi države za socijalno ugrožene (za razliku od Europe), a s druge strane u porastu soc. razlika između 20% najbogatijih (40% ukupnog bogatstva) i 10% stanovništva koje živi ispod granice siromaštva. Američko je gospodarstvo (i društvo općenito) u postindustr. fazi razvoja te se u vezi s tim pomaknulo gosp. težište s područja klas. industrije (koja ostaje važna) u sjeveroist. dijelovima zemlje (i oko Velikih jezera) prema J i JZ u, kapitalom, tehnologijom i razvojem, propulzivne industrijske grane. Stalni gosp. rast u XX st. od o. 3% godišnje, s manjim krizama 1930–38. (0,4%) i 1990–92. (0,5%), nastavio se i u XXI. st., posebice posljednjih nekoliko godina kada SAD bilježi realan gosp. rast veći od 4% (značajan podatak imajući u vidu visoku bazu). Stopa nezaposlenosti manja je od 5% (posao se razmjerno lako nalazi, ali i lako gubi); niska je i stopa inflacije 2–3%. SAD je vrlo važan svjetski proizvođač hrane i industr. bilja. Premda je u poljoprivredi zaposleno samo o. 2,5% radno sposobnog st. zahvaljujući visokom stupnju mehanizacije i primjeni suvr. metoda i tehnologija ona je visokoproduktivna. Najvažnije je poljoprivr. područje Središnja nizina, posebice tzv. kukuruzni pojas (Corn Belt) između Ohija i Nebraske, gdje njive zauzimaju o. 75% površine. Tu su najvažniji proizvodi kukuruz (259 mil. t; 1. u svijetu; 50% svj. proizvodnje) i soja (66,78 mil. t; 1. u svijetu; 36% svj. proizvodnje) koji se smjenjuju u dvogodišnjem plodoredu. U zap. dijelovima nizine gdje ima manje oborina, uzgoj pšenice (63,8 mil. t; 3. u svijetu; 14% svj. proizvodnje), ječma (6 mil. t; 11. u svijetu; 5% svj. proizvodnje), zobi (2,1 mil. t; 3. u svijetu; 10% svj. proizvodnje) i sirka (10,4 mil. t; 1. u svijetu; 20% svj. proizvodnje). Z od Velikih jezera i u sjeverozap. dijelu SAD-a (Idaho, Washington) važan je uzgoj krumpira (22,5 mil. t; 6% svj. proizvodnje) i šećerne repe, dok se u sjeveroist. dijelovima uz povrće i krumpir proizvode i silažni kukuruz i druga stočna hrana. SAD je i značajan svj. proizvođač pamuka (sjev. Teksas, uz donji tok Mississippija i u Califoniji; 2. proizvođač i 1. izvoznik na svijetu s 3,79 mil. t; 21% svj. proizvodnje), duhana (z i i od Appalachiansa; 516 000 t; 3. u svijetu), kikirikija (na JI i z od Mississippija; 1,88 mil. t; 3. u svijetu sa 6% svj. proizvodnje), a među prvih 15 u svijetu po proizvodnji riže (6,42 mil. t), raži (220 000 t) i suncokreta (1,2 mil. t). Uzgoj povrća najvažniji je na natapanim površinama na JZ (California, juž. Arizona) i na Floridi te u obalnim dijelovima Nove Engleske (staklenička proizvodnja). Florida i Havaji najvažniji su proizvođač šećerne trske (6,8 mil. t šećera; 4. u svijetu) kao i cvijeća. Najvažnija voćarska područja nalaze se na Floridi (agrumi i jagode), u Californiji (agrumi, jagode, marelice, kivi, šljive, breskve, orašasto voće), na Havajima (ananas), na SZ (sav. država Washington; jabuke, trešnje, marelice, jagode), uz obalu jezera Michigan (jabuke, borovnice, trešnje i dr.) i u sav. državi New York (jabuke). SAD proizvodi o. 20% svj. proizvodnje naranči (8,4 mil. t; 2. u svijetu) i o. 6% svj. proizvodnje limuna i limete (o. 860 000 t). Najznačajnija vinogradarska područja nalaze se u Kalifonijskoj dolini te na obalama jezera Michigan i Erie; ukupna godišnja proizvodnja od o. 6,5 mil. t grožđa (3. u svijetu). SAD je nakon Kine drugi svjetski proizvođač mesa (35 mil. t; 16,7% svj. proizvodnje) i vodeći u dobivanju mlijeka (o. 70 mil. t/ g.; 15% svj. proizvodnje). Najvažniji su krajevi za mesno stočarstvo goroviti dijelovi zap. SAD-a i zapadni, sušniji dio Središnje nizine, dok je mliječno stočarstvo najrazvijenije uz Velika jezera i u sjeveroist. dijelovima. Peradarstvo je izrazito koncentrirano u juž. državama (15 mil. t mesa, 1. na svijetu; 25% svj. proizvodnje), dok je svinjogojstvo u kukuruznom pojasu (2. na svijetu). SAD je najveći izvoznik ribljih proizvoda na svijetu i 4. po količini ulovljene ribe (o. 5 mil. t/g.). Ribarstvo je najveći zamah imalo 1970–90, zatim se ulov počeo smanjivati zbog pretjeranog izlova. Na atlantskoj obali, osim riba, važni su lov na rakove i vađenje školjaka, a na obali Meks. zaljeva lov račića. O. 23% površine SAD-a pokriveno je šumom koja se od dolaska bijelog čovjeka kontinuirano upotrebljava ponajprije za gradnju kuća (u SAD-u je oko 95% drvenih kuća), tako je SAD prema godišnjoj sječi od o. 500 mil. m3 (o. 1/4 ukupne svj. sječe) među vodećima u svijetu; o. 80% otpada na meko drvo. SAD ima izuzetno veliko i raznovrsno bogatstvo ruda i fosilnih goriva te je po ukupnoj vrijednosti proizvedenih ruda prvi u svijetu (više od 1/4 ukupno proizvedenih ruda svijeta). Također, ima količine za zadovoljavanje vlastitih potreba gotovo u svim rudama (osim boksita, kroma, kobalta i mangana); proizvodi o. 50 mil. t željezne rude (11. na svijetu; najvažnija područja u Minnesoti i Michiganu, posebice Mesabi Range) te oko 93 mil. t čelika (3. u svijetu), posjeduje značajne zalihe bakra (2. u svijetu, 8% svj. proizvodnje; Arizona, Utah, Montana, Nevada i New Mexico), cinka (3.; 7%; Aljaska, Tennessee, Missouri, New York), olova (Missouri, Aljaska, Colorado), žive (Missouri), urana (8. u svijetu, o. 1000 t/g.), molibdena (New Mexico), zlata (3.; 10%; Aljaska, Nevada, California i South Dakota), srebra (5.; 6%; Nevada, Idaho, Arizona), broma (1.; 35% svj. proizvodnje), gipsa (1.; 15%), fosfata (1.; 25%), kuhinjske soli (NaCl; 46 mil. t od čega 38% kamena sol; 1.; 20%), magnezija, potaše, sulfata, građev. kamena i dr. SAD proizvodi o. 1 mlrd. t ugljena godišnje (2. na svijetu; Appalachians i sav. država Wyoming), o. 525 mlrd. m3 zemnoga plina (2006. g. 2. u svijetu s 18,5% svj. proizvodnje) i o. 312 mil. t sirove nafte (2006. g. 3. u svijetu s 8% svj. proizvodnje; najvažnija polja na Aljasci, u Califoniji, Meks. zaljevu, sav. državama Louisiani i Oklahomi). O. 70% el. energije dobiva se iz TE, 20% iz NE (do 2020. g. predviđeno je zatvaranje svih 49 sadašnjih nuklearnih reaktora), 9% iz HE. SAD je općenito najveća industr. velesila s raznolikom razvijenom industrijom, no više nije onako premoćna (posebice u nekim industr. granama) kao u razdoblju između dvaju svj. ratova ili u prvih dvadesetak godina nakon II. svj. rata, kada nije imala premca u svijetu. Tada je doživjela nagli procvat, ponajprije zbog velikoga domaćeg tržišta te jeftinih domaćih i uvoznih sirovina. Rastu su znatno pridonijeli i veliki izdaci zbog ratova u Koreji i Vijetnamu, ali i zbog hladnog rata. Kad se 1970-ih domaće tržište postupno zasitilo industr. proizvodima i kad se SAD počeo više uključivati u svj. tokove i otvarati svoje tržište drugim zemljama, pokazalo se da amer. ind. u mnogim granama ne može konkurirati stranim, posebice japanskim i drugim dalekoistočnim proizvođačima. To je posebice pogodilo tzv. industr. pojas, područje dotad vodećih klas. industr. grana (crna i obojena metalurgija, automob. ind., strojogradnja, tekst. ind.) između Mississippija i sjeveroist. atlantske obale. Uslijedio je oporavak, ali je mnogo tvornica moralo biti zatvoreno ili su zbog novih organizacijskih uvjeta bile premještene. Oporavak se dogodio zahvaljujući snažnoj povezanosti istraž. instituta i sveučilišta s industrijom te preusmjeravanjem na druge industr. grane (farmaceutska, medicinska, ind. preciznih instrumenata), ali su se neke nove grane, zbog privlačnijeg poslovnog i životnog okruženja, koncentrirale u tzv. sunčanom pojasu (Sun Belt) na JZ i J SAD-a (sav. države California, Texas, Florida, South Carolina, Georgia). Primjerice, došlo je do velike koncentracije računalne i elektron. ind. u Silicijskoj dolini (Silicon Valley) kraj San Francisca, ili vojne ind. i istraž. centara u okolici Los Angelesa i Phoenixa. Današnju industr. proizvodnju SAD-a karakteriziraju upotreba visokih tehnologija, visok stupanj mehanizacije i automatizacije. Najvažnije industr. grane: kem. i petrokem., farmaceutska (New Jersey), elektrotehn., elektron., računalna i telekomunikacijska, prehr. ind., strojogradnja, ind. vozila (prema proizvodnji automobila 3. u svijetu, nakon Japana i Njemačke), svemirska, zrakoplovna i voj. ind., crna i obojena metalurgija, graf., papirna i drvna, tekst., film., ind. preciznih instrumenata. Vrlo je razvijen tercijarni sektor djelatnosti u kojem prednjače bankarski i sektor osiguravajućih društava. SAD je prema broju stranih turista 2. u svijetu, iza Francuske, s 47,75 mil. dolazaka godišnje, a veliko je i domaće turist. tržište. Istodobno, izvan SAD-a kao turisti godišnje otputuje o. 50 mil. Amerikanaca. Karakteristično je da je SAD su od 1976. u stalnom vanjskotrgovinskom deficitu, danas vrijednost uvoza čak za 80% premašuje vrijednost izvoza. Gl. vanjskotrgovinski partneri su Kanada, Meksiko, Kina, Japan, Vel. Britanija, Njemačka. Veličina teritorija SAD-a uvjetovala je značajan razvoj svih oblika prometa. SAD ima o. 85 000 km autocesta, najvažniji je nac. sustav međudržavnih i strateških cesta (tzv. Interstate; 68 400 km) izgrađenih ugl. 1950–70. koji danas povezuje većinu gradova s više od 50 000 st. Želj. promet igrao je gotovo ključnu ulogu u značajnijem naseljivanju i povezivanju velikih prostranstava SAD-a, posebice do I. svj. rata. Nakon izgradnje mreže autocesta (poslije 1950), zbog nerentabilnosti zatvoreno je skoro 50% želj. pruga, a teretni se promet ugl. ograničio na prijevoz sipkoga tereta (rude, žito) i kontejnere s uvoznom robom na dužim relacijama. Želj. je mreža razvijenija na I, gdje je za neke gradove važna i za prigradski putnički promet (New York, Chicago). Da bi se održao putnički promet na dužim relacijama, sav. je vlada osnovala 1970. Nac. društvo za želj. putnički promet (AMTRAK) koje održava putnički promet na o. 38 000 km pruga (u vlasništvu priv. prijevozničkih poduzeća). Prema ukupnoj nosivoj tonaži brodova, Amer. trg. mornarica je među prvih 15 u svijetu. Najveće morske luke: New York, Norfolk, Charleston i Savannah na atlantskoj obali, New Orleans, Houston i Corpus Christi na obali Meks. zaljeva, te Los Angeles, Oakland i Seattle na tihooceanskoj obali. Vrlo je razvijena plovidba unutar. plovnim putovima, posebice porječjem Mississippija te Velikim jezerima (najveće luke: Duluth, Milwaukee, Chicago, Detroit, Cleveland i Buffalo), koja su plovnim putom St. Lawrence preko kan. teritorija povezane s Atlantskim oceanom. SAD ima vrlo razvijenu mrežu unutar. zračnog prometa (snažan razvoj od pol. XX. st.), zrakoplovne veze s cijelim svijetom kao i neke od najprometnijih zračnih luka svijeta (2006.): Atlanta (Hartsfield-Jackson) s 84,8 mil. putnika godišnje (1. u svijetu), Chicago (O’Hare) sa 76,2 mil. (2. u svijetu), Los Angeles (LAX) sa 61 mil. (5. u svijetu), Dallas (Dallas-Fort Worth) sa 60 mil. (6. u svijetu) i dr.
BNP (2006): 13 210 mlrd. USD (13,21 trilijuna USD)
Udio BNP-a po sektorima (2006):
poljoprivreda 0,9%, industrija 20,4%, usluge 78,6%
Udio zaposlenih po sektorima (2002):
poljoprivreda 2,5%, industrija 21,6%, usluge 75,9%
Nezaposlenih (2006): 4,8%
Inflacija (2006): 2,5%
Realan rast gospodarstva (2004): 4,2%
Uvoz (2006): 1 869 mlrd. USD (1,86 trilijuna USD)
Izvoz (2006): 1 024 mlrd. USD (1,02 trilijuna USD)
BNP (2006): 13 210 mlrd. USD (13,21 trilijuna USD)
Udio BNP-a po sektorima (2006):
poljoprivreda 0,9%, industrija 20,4%, usluge 78,6%
Udio zaposlenih po sektorima (2002):
poljoprivreda 2,5%, industrija 21,6%, usluge 75,9%
Nezaposlenih (2006): 4,8%
Inflacija (2006): 2,5%
Realan rast gospodarstva (2004): 4,2%
Uvoz (2006): 1 869 mlrd. USD (1,86 trilijuna USD)
Izvoz (2006): 1 024 mlrd. USD (1,02 trilijuna USD)
Povijest
radovi u sklopu New Deala 1936. u Alabami
poprsja predsjednika SAD-a Washingtona, Jeffersona, Th. Roosevelta i Lincolna isklesana u planinu Mount Rushmore, South Dakota
red ispred pučke kuhinje za Velike depresije 1930.
predsjednik A. Lincoln u posjetu vojnicima 1862.
R. E. Pine i E. Savage, Usvajanje deklaracije o nezavisnosti, Philadelphia, Historical Society of Pennsylvania
Područje SAD-a od pretpovijesti su naseljivali preci današnjih Indijanaca koji su na amer. kontinent prešli iz Azije. Prvu eur. ekspediciju koja je istraživala obalu SAD-a vodio je mletački pomorac John Cabot u službi Engleske 1498. Osim engleskih, važan doprinos istraživanju dali su i španjolski i francuski te, u nešto manjoj mjeri, niz. i drugi istraživači. Isti narodi započeli su ubrzo i s izgradnjom svojih kolonija (Španjolci na Floridi, Francuzi u Louisiani, Nizozemci na području današnjega New Yorka). Najveći broj kolonija (13) uspostavila je Engleska (prvu među njima Virginiju, 1607), a za razliku od francuskih i španjolskih, u kojima se tolerirala samo katolička vjera, engleske kolonije pripadale su različitim konfesionalnim skupinama te su predstavljale pribježište za progonjene konfesionalne skupine iz područja pod engleskom vlašću (različite protestantske denominacije, ali i katolici) i uglavnom su se zasnivale na načelu vjerske snošljivosti. Engl. vlast bila je ugl. tolerantna prema kolonijama do poč. 1760-ih, kada je, nakon uspješnog potiskivanja Francuza (tijekom franc. i indijanskih ratova), uspostavila nad njima svoju efektivnu kontrolu te počela provoditi restriktivnu merkantilističku politiku u korist metropole. Nezadovoljstvo je 1775. preraslo u otvoreni ustanak (Američka revolucija), da bi 4. VII. 1776. takozvani Drugi kontinentalni kongres, koji je okupio predstavnike svih 13 kolonija, proglasio nezavisnost. Rat je završio porazom engl. postrojba 1783, a diplomatski je nezavisnost potvrđena Pariškim ugovorom. God. 1787. donesen je ustav koji je stupio na snagu 1789. Iste je god. za prvoga predsj. izabran G. Washington, bivši vrhovni zapovjednik ustaničkih postrojba. Do prvoga velikoga terit. proširenja došlo je 1803, kada je treći predsjednik, Th. Jefferson, kupio od Francuza Louisianu, čime je omogućena daljnja kolonizacija prema unutrašnjosti kontinenta, što će stvoriti tenzije s Meksikom i indijanskim narodima. Važan temelj za buduću agresivnu politiku SAD-a predstavljala je doktrina predsj. J. Monroea, koja se protivila bilokakvom eur. utjecaju, s ciljem uspostave prevlasti SAD-a nad oba američka kontinenta. Širenje na račun Meksika započelo je potporom koju je SAD pruži pobunjenim teksaškim kolonistima te aneksijom Teksasa, da bi kulminiralo otvorenim Meks. ratom (1846–48) u kojem je osvojena California. To je širenje bilo popraćeno forsiranim useljivanjem anglofonog i protest. življa te pritiscima, pa čak i progonima, kat. meks. populacije u osvojenim područjima. Trend useljivanja pojačan je i nakon otkrića zlatnih ležišta u Californiji (tzv. Zlatna groznica). Uporedo sa širenjem tekao je i proces jačanja suprotnosti između agrarnoga Juga i industr. Sjevera, ideološki formuliran oko problema postojanja ropstva na Jugu (abolicionistički pokret). Spor je zapravo trajao od same uspostave SAD-a, a odvijao se s promjenjivim uspjesima jedne ili druge strane. Prvi veći otvoreni oružani sukob pristaša i protivnika ropstva izbio je 1854. (tzv. krvavi Kansas) potaknuvši i formiranje nove Republikanske stranke (protivne ropstvu). Pokušaji ukidanja ropstva primljeni su s izrazitim ogorčenjem na Jugu, čiji je vladajući sloj u potpunosti gospodarski ovisio o ropskom radu, a izbor republikanskoga kandidata A. Lincolna za predsjednika 1860. potaknuo je secesiju Juž. Karoline i još 10 juž. država koje su oformile tzv. Konfederaciju. U građ. ratu koji je uslijedio (1861–65) Konfederacija je bila poražena. Lincoln je osobno bio sklon popustljivijem odnosu prema poraženom Jugu, ali je, nakon što je ubijen u atentatu koji su organizirali južnjački ekstremisti, pod utjecajem radikalnih republikanaca na Jugu provedena tzv. rekonstrukcija, kojoj je cilj s jedne strane bio ukidanje robovlasničkih odnosa i zaštita ljudskih prava crnaca, ali i poniženje i gosp. slom Juga. Okupacija federalnih postrojba tako je imala za posljedicu dalje pogoršavanje međurasnih odnosa, a i protusjevernjačkog stava na Jugu, sve do obnove državnosti juž. država 1877. Razdoblje nakon građ. rata obilježilo je širenje prema zapadu popraćeno genocidom nad indijanskim narodima i njihovim prisilnim preseljenjima u neplodna područja. Uporedo se provodila i kolonizacija zaposjednutih krajeva, koja je bila olakšana masovnom imigracijom iz Europe. God. 1867. od Rusije je kupljena Aljaska (u rus. posjedu od 1741). Obnovljena je i agresivna politika na jugu. God. 1898. u ratu sa Španjolskom zaposjednuti su prvi prekomorski teritoriji (Filipini, Guam i Puerto Rico), a na Kubi je uspostavljen satelitski režim. God. 1900. formulirana je i doktrina ekspanzije prema Kini (tzv. politika otvorenih vrata), a poč. XX. st. počinju i izravne voj. intervencije amer. vojske u srednjoamer. državama (Panama, Nikaragva, Meksiko). Izbijanjem I. svj. rata tadašnji amer. predsj. W. Wilson isprva je držao poziciju neutralnosti, ali je 1917. SAD ipak ušao u rat na strani Saveznika donijevši presudnu prevagu u ljudstvu i logistici. Unatoč tome, Wilsonovi pokušaji da posreduje u sklapanju pravednoga mira (tzv. četrnaest točaka), iako su dobili široku potporu među manjim eur. narodima i poraženim stranama, bili su tijekom mirovnih konferencija u Parizu najvećim dijelom onemogućeni. Prvi dio međuratnoga razdoblja karakterizira nacionalistička i izolacionistička politika, a 1929. dolazi do sloma burze i gosp. krize (tzv. velika depresija). Važnu ulogu u preobrazbi gospodarstva i politike odigrao je demokr. predsj. F. D. Roosevelt svojim programom drž. upletanja u gospodarstvo SAD-a (New Deal). Dodatni poticaj potpunom oporavku gospodarstva odigralo je izbijanje II. svj. rata 1939. i s njim povezano jačanje ratne ind. Do izravnog uključivanja u rat došlo je u prosincu 1941, kada su jap. zrakoplovi napali amer. flotu na sidrištu u Pearl Harboru na Havajima. Odlučna amer. uloga u ratu u Europi te pobjeda nad Japanom i tehnol. napredak ostvaren u tom razdoblju (uključivo razvoj nuklearnog oružja prvi put upotrijebljenog za uništenje jap. gradova Hiroshime i Nagasakija) omogućili su trajnu amer. prisutnost u poslijeratnom razdoblju te doveli SAD na položaj vodeće države zap. svijeta. Zatim je započelo četrdesetogodišnje suparništvo sa Sovj. Savezom (tzv. hladni rat). God. 1949. SAD je inicirao osnutak Sjevernoatlantskog saveza (North Atlantic Treaty Organization, NATO) kao protutežu sovj. Varšavskom paktu. Iako su izravni sukobi među dvjema velesilama pažljivo izbjegavani, snage su se odmjeravale u voj. sukobima putem satelitskih država. God. 1950–53. voj. postrojbe SAD-a igrale su odlučujuću ulogu u međunar. snagama pod formalnim zapovjedništvom OUN-a u Koreji, a od 1955–75. izravno su se uključile u Vijetnamski rat na strani Juž. Vijetnama. Veliki ljudski gubici i teška razaranja koja su počinile amer., posebice zračne, snage izazvale su veliko nezadovoljstvo u SAD-u, os. među mlađom populacijom, i dovele do masovnih prosvjeda. Do otvorena sukoba sa Sovj. Savezom gotovo je došlo 1961, kada je SAD pokušao poduprijeti protukomunist. udar na Kubi. Dogovorom Johna F. Kennedyja i Nikite Hruščova sukob je izbjegnut. Suparništvo sa Sovj. Savezom vodilo se, osim vojnim, i propagandnim sredstvima te na drugim područjima razvoja (npr. u ostvarivanju gosp. utjecaja ili u razvijanju svemirskog programa). U unutar. politici SAD-a važno razdoblje predstavljaju kasne 1950-e i rane 1960-e, kada se razvija pokret borbe za ljudska prava i rasnu snošljivost. U njemu je važnu ulogu odigrala politika predsj. J. F. Kennedyja i njegova brata, poslije predsjedničkoga kandidata Roberta Kennedyja (ubijen tijekom kampanje), koji su prihvatili i poduprli te ideje. Također, vođa pokreta za crnačka građ. prava M. L. King ubijen je u atentatu 1968. Ipak, taj je pokret postigao velike rezultate i zemlja je izašla iz prijeteće rasne krize. U vrijeme predsj. R. Nixona (1969–74) i utjecajnoga drž. tajnika H. Kissingera, SAD započinje normalizaciju odnosa s Kinom te pregovore sa SSSR-om o razoružanju; okončava se i Vijetnamski rat (1973). Nakon Nixonove ostavke zbog afere Watergate, predsj. postaje G. R. Ford (1974–77), nakon njega J. E. Carter (1977–81), te R. Regan (1981–89), s kojim iznova jača amer. intervencionistička politika u svijetu (upletanja u Nikaragvi i Afganistanu, voj. intervencije u Grenadi i Libiji). I u vrijeme predsj. G. H. W. Busha (1989–93) SAD intervenira u Panami, te u Iraku, gdje se voj. intervencije nastavljaju i u vrijeme predsj. W. J. Clintona (1993–2001) i G. W. Busha ml. (sina G. H. W-a; predsj. od 2001). Dok je Clintonovo vrijeme bilo obilježeno elementima socijalizacije zdravstv. i obrazovne politike na unutarnjem, te aktivnim mirotvornim odnosom prema raspadu Jugoslavije na vanj. planu (Daytonski sporazum, mirovne snage na Kosovu i dr.), predsj. Bush ml., pod izlikom borbe protiv terorizma (nakon terorističkog napada na Svj. trg. centar u New Yorku, 11. IX. 2001), vratio je SAD voj. intervencionizmu (Afganistan, 2001; Irak, 2003; Somalija, 2006; uz voj. prijetnje Siriji i Iranu), u skladu s doktrinom o zaštiti geopolit. interesa SAD-a kao vodeće sile i čuvara demokr. svijeta. Od 2009. (i od 2013) predsjednik je → B. Obama.
Administrativna podjela Sjedinjenih Američkih Država