sjekira, indijska, poč. XIX. st.
sjekira, ručno oruđe ili oružje u obliku plosnata klina sa širokim sječivom. Služi za sječenje, cijepanje i sl. Prvotno su je izrađivali u kamenu (potvrđena u Europi u neolitiku), zatim u bronci i željezu; nasađuje se na drveno držalo (toporište). Katkad bogato urešena (indijanski tomahawk) ili neobična oblika (s. na helebardi). U funkciji oružja zadržala se u vojskama Europe do XVI. st. S. manjih dimenzija nerijetko u uporabi kao hamajlija protiv uroka ili votivni dar. Kao oruđe upotrebljavaju je drvosječe, tesari, bačvari, kolari, mesari, vatrogasci i dr.