Sjeverno more, rubno more Atlantskog oceana, između Vel. Britanije, Skandinavskog poluotoka, Jyllanda i eur. kopna. Sjev. je granica zamišljena crta Dunnet Head (Škotska)–Orkneysko otočje–Shetlandsko otočje–norveška obala (j od Sogneanskoga fjorda); na J je La Manche (Engleski kanal), a s Baltičkim morem povezuju ga prolazi Skagerrak i Kattegat; 570 000 km2. S. m. je plitko, sr. dubina 96 m, najveća 869 m ispred juž. norv. obale (Norv. brazda). Pličina Dogger Bank (14–25 m) ispred Vel. Britanije. Sr. godišnja temp. mora iznosi 11,5 °C na J a 9 °C na S. Slanost 32–35‰ (na ušćima Elbe/Labe, Rajne i Wesera do 20‰). Miješanje ogranaka tople, slanije Sjevernoatlantske struje i hladnijeg, manje slanog mora iz Baltičkog mora rezultira bogatstvom ribe i cirkulacijom mora u smjeru suprotnom od kazaljke na satu u bazenu S. m. Amplituda morskih mijena od 0,5 m (uz norv. obalu) do 5 m (kraj Oostendea) i 7 m (uz brit. obalu). Ekonomski vrlo značajno: jedno od najbogatijih svj. ribolovnih područja (dogovorene kvote; ugl. se love sleđevi, bakalari, skuše i srdele), iskorištavanje nafte i zemnoga plina iz podmorja (od 1959; najznačajnija polja Ekofisk, Forties, Leman-Bank, Indefatigable, Frigg), značajan pom. promet, koncentracija ind. i stanovništva na obalama. Problem onečišćenja, posebice u juž. dijelu. Svj. luke: Rotterdam, Antwerpen, Hamburg, Bremen, Amsterdam, Dunkerque, London, Bergen. U antici se S. m. nazivalo Mare Germanicum. U I. i II. svj. ratu jedno od gl. pom. ratišta.