Petar Skok
Skok, Petar, hrvatski jezikoslovac, romanist i balkanolog (Jurkovo Selo, Žumberak, 1. III. 1881 – Zagreb, 3. II. 1956). U Beču studirao romanistiku, germanistiku i indoeuropeistiku, doktorirao 1905. disertacijom iz južnofrancuske toponomastike. Habilitirao se 1912. u Zagrebu iz poredbene romanske filologije. Gimnazijski profesor u Banjoj Luci 1904–17, a sveučilišni profesor romanske filologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (1919–52), te francuskoga jezika i književnosti na Višoj pedagoškoj školi (1920–34). Bavio se balkanskim jezikoslovljem, ponajviše njezinim romanističkim dijelovima: proučavao je narodski latinski, dalmatski jezik, romanske elemente u našim dijalektima i u balkanskim jezicima i dr. Glavna tema bavljenja bili su razvoji i međudjelovanja jezikâ od istočne obale Jadrana u unutrašnjost. Osobito su važna njegova onomastička istraživanja. Autor mnogobrojnih radova: knjigâ Naša pomorska i ribarska terminologija na Jadranu (1933), Dolazak Slovena na Mediteran (1934), Pregled francuske gramatike I–II. (1938–39), Osnove romanske lingvistike I–III. (1940), Slavenstvo i romanstvo na jadranskim otocima I–II. (1950) i mnogobrojnih članaka. Najveće mu je djelo Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, objavljen posmrtno (I–III. 1971–73; IV. Kazala, 1974).