skolastika (grč. skolastikós, lat. scholasticus učitelj), naziv za filoz.-znanstv. naučavanja koja nastaju u sr. vijeku u okviru Crkve ili pod utjecajem teoloških shvaćanja. U skolastici se obnavlja antička, napose aristotelovska filoz. misao, ali filozofija ostaje u službi teologije na način da racionalni argumenti filozofije ne smiju proturječiti teološki utvrđenoj istini, odn. objavi. Vjera je iznad uma, a filozofija je sluškinja teologiji (ancilla theologiae). S. se dijeli na razdoblja: rana s. (o. 800–1200 – Albert Veliki, Petar Lombardijski, Anselmo Canterburyjski), razvijena s. (do o. 1400 – Albert Veliki, Toma Akvinski, Aleksandar Haleški, Bonaventura, Duns Skot, W. Ockham), kasna s. (do o. 1500), novovjekovna s. (XVI/XVII. st. – Cajetan, Suárez, Bellarmin) i novoskolastika (nakon XIX. st.).