slogovno pismo ili silabičko pismo, pismo u kojem pojedini znak prikazuje niz glasova jezika, najčešće slog. Pokušaji takva pisanja (npr. imenâ) sreću se i u pismima u kojima se pišu prvenstveno znakovi za riječi, s vremenom slogovno pisanje širi krug upotrebe. Od starih su pisama slogovna samo elamsko, huritsko, uratsko i staroperzijsko (imaju samo neke determinative i logograme). Po I. J. Gelbu, slogovni znakovi egip. hijeroglifskoga pisma bili su osnovica zapadnosemitskih silabarija (slogovnika) – protosinajskoga, protopalestinskoga i feničkoga (za skupove suglasnik + proizvoljni samoglasnik). Mlađa su slogovna pisma etiopsko i indijska pisma i druga. Jap. se jezik piše slogovnim pismima katakana i hiragana, s logogramima.