slušalica 1. Vrsta elektroakustičkog pretvarača koji se upotrebljava tako da se prislanja uz uho, ili se utiče u slušni kanal uha. El. signal pretvara u zvučne valove. Zapravo je zvučnik smanjenih dimenzija i posebne konstrukcije. Slušalice mogu biti elektrodinamičke ili elektrostatičke, a koriste se u razne komunikacijske svrhe, te za kvalitetnu reprodukciju govora i glazbe kada treba prenijeti cjelokupno čujno frekvencijsko područje. 2. Dio dvodijelnoga telefonskog aparata u kojem se nalazi i mikrofon. Spuštanjem slušalice na bazu telefona prekida se telefonska veza.