služnost (lat. servitut), stvarno pravo koje daju titularu ovlast uporabe tuđe stvari pod određenim uvjetima. Stvarna s., pravo vlasnika nekretnine da za potrebe te nekretnine obavlja činidbu na nekretnini drugoga vlasnika, ili da zahtijeva od vlasnika poslužnog dobra da se suzdrži od obavljanja nekih činidbi. Stvarne služnosti dijele se na poljske (npr. prijelaz preko tuđeg zemljišta) i kućne (npr. odvođenje vode na susjedno zemljište, slijevanje vode s krova kuća koje se dodiruju zidovima i dr.). Osobna s., stvarno pravo na tuđoj stvari na temelju kojega osoba može koristiti tu stvar, u što spada pravo uživanja tuđe stvari (ususfructus), pravo uporabe (usus) i stanovanja (habitatio).