Tadija Smičiklas
Smičiklas, Tadija, hrvatski povjesničar (Reštovo Žumberačko, 1. X. 1843 – Zagreb, 8. VI. 1914). Studirao u Pragu i Beču; gimnazijski profesor u Rijeci i Zagrebu. Djelatan član Matice ilirske koja je njegovom i Kukuljevićevom inicijativom preimenovana 1874. u Maticu hrvatsku. Objavio prvu cjelovitu sintezu hrvatske povijesti (Poviest hrvatska, I–II.), pisanu u duhu pragmatične historiografije s ciljem jačanja nacionalne svijesti u Hrvata. Profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (1882–1905), član JAZU od 1883. Kao poslanik u Hrvatskom saboru (1884–87. i 1897–1902) osuđivao suradnju mađarona i Srba upravljenu protiv hrvatskih interesa. Rektor Sveučilišta (1887–88), dao inicijativu za utemeljenje Medicinskoga fakulteta. Kao predsjednik Matice hrvatske (1889–1901) podupro osnivanje Društva hrvatskih književnika. Pokrenuo i uređivao (od 1904) monumentalni zbornik srednjovjekovnih hrvatskih isprava (Diplomatički zbornik kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije). Ostala djela: Dvjestogodišnjica oslobođenja Slavonije (I–II, 1891); Život i djela Dr. Franje Račkoga (1895) i dr.