socijalistički realizam (također socrealizam), doktrina nastala 1930-ih u SSSR-u po kojoj umjetnost treba izražavati ideje socijalizma, napose slijediti odgojne i idejne ciljeve koje postavlja komunist. partija (tzv. partijnost umjetnosti), uz eventualno kritičko ugledanje na ranije realističke pravce u književnosti, slikarstvu i dr. Zahtjevi su postavljeni na I. kongresu sovj. pisaca (1934) a odnosili su se ponajviše na kritiku ranije avangarde, te “malograđanštine” u književnosti. Takvu praksu nisu prihvaćali veliki pisci toga vremena (npr. Gorki, Pasternak, Bulgakov), donekle uz izuzetak M. Šolohova (u romanu Uzorana ledina, ne i u Tihom Donu). U slikarstvu takvim se smatra djelo A. M. Gerasimova, u kiparstvu djelo V. I. Muhina, no i tu današnja kritika ističe snažna autorska preoblikovanja umjetnika. U Hrvatskoj, posebno stavom M. Krleže još iz ranijih polemika (Četiri ovna jugoslavenske književnosti i dr.), takvi zahtjevi nisu bili prihvaćani, a probijali su se tek sporadično (npr. I. Andrić u pričama tipa Elektro-BiH) ili u dekorativnoj umjetnosti i spomeničkoj plastici.