Sofija, središte grada
Sofija, saborna crkva Aleksandra Nevskog
Sofija, gl. i najveći grad Bugarske; 1 059 787 st. (aglomeracija 1 163 202 st.). Smjestio se na Z zemlje, na visoravni okruženoj planinom Balkan. Vodeće industr., prom., trg. i kult. središte Bugarske. Kovinska, prehr., tekst., kem. i drvna ind.; proizvodnja namještaja, gume, obuće, kože, elektron. opreme. Metalurgija. Tiskarstvo. Turizam. U okolici poljoprivreda (voće i povrće; stočarstvo). Nac. operna kuća i kazalište. Brojni muzeji. Crkva sv. Sofije iz VI. st. Katedrala Aleksandra Nevskog iz XIX. st. Nekoliko džamija i sinagoga. U okolici crkva Bojana s vrijednom zbirkom srednjovj. fresaka iz 1259; od 1979. na Uneskovu popisu zaštićene kult. baštine. Nac. knjižnica Ćirila i Metoda. Sveučilište (osn. 1888; status sveučilišta od 1904). Brojni instituti. Oko 8 km j od grada nalazi se planina Vitoša (550 m); NP Vitoša. Drevno tračko naselje zauzeo je ←29. M. Licinije Kras. Razvija se kao rim. kolonija (Colonia Ulpia Serdica). Za cara Aurelijana (270–275) gl. grad provincije Dacia ripensis. God. 342–343. održan je protuarijanski koncil. Stradava u doba provala Gota i Huna (441), obnovljena za cara Justinijana I. (527–565). U VI. st. naseljavaju je Slaveni (Sredec). Poč. IX. st. uključena u sastav bug. države (kan Krum); 1018. zauzima je Bizant, 1194. ponovno Bugari. U sr. vijeku značajno trg. i obrtničko središte. Od XIV. st. naziva se današnjim imenom (po mjesnoj crkvi Božje Mudrosti). Pod osman. vlašću od 1382, sjedište rumelijskoga begler-bega. Privremeno je zauzima (1443) hrv.-ug. kralj Vladislav I. Varnenčik. Nakon Krimskoga rata (1853–56) gubi dotadašnje značenje, ostaje samo sjedište sandžaka Dunavskog vilajeta. Od druge pol. XIX. st. središte bug. borbe za oslobođenje od osman. vlasti. God. 1878. osvajaju je Rusi, od 1879. sjedište Kneževine, a od 1908. Carevine Bugarske. God. 1944. u S. je srušena monarhofašist. diktatura i ustrojena prva vlada Otečestvene fronte. Od 15. IX. 1946. gl. grad Republike Bugarske.