solo-pjesma, popijevka, naziv lirske komorne vok.-instrum. skladbe za jedan glas uz instrum. pratnju (klavir, manji instrum. sastav, orkestar). Solističko pjevanje uz instrum. pratnju ima dugu tradiciju, od ant. Grčke (kitarodija, aulodija), u sr. vijeku njegovali su ga trubaduri i Minnesängeri. U baroku ponešto zanemareno, u drugoj pol. XVIII. st. počinje ponovni uspon, da bi u razdoblju bečkoga klasicizma i romantizma došlo do visokih dometa os. u zemljama njem. govornoga područja (Lied). U velikom su broju stvarane na stihove najpoznatijih pjesnika, često u ciklusima. Uz pionire na tom području J. Haydna, W. A. Mozarta i L. van Beethovena, najistaknutiji autori s.-p. su F. Schumann, F. Mendelssohn, F. Liszt, R. Wagner, J. Brahms, R. Strauss, G. Mahler, E. Grieg, M. de Falla, Cl. Debussy, P. I. Čajkovski i dr., a u Hrvatskoj V. Lisinski, I. Zajc, B. Bersa, J. Hatze i dr.