Solun, slavoluk
Solun
Solun (grč. Thessaloníki), grad i luka u sjeveroist. Grčkoj, gl. grad okruga Thessaloníki, na sjev. obali zaljeva Thermaikós; 354 290 st. (aglomeracija 946 638 st.; 2. grad i luka po veličini u Grčkoj). Željezare i čeličane; brodogradnja. Rafinerije nafte. Tekst., kem., petrokem. i prehr. ind.; prozvodnja kožne galanterije, sagova i građev. materijala (opeka). Izvoz manganove rude i duhana. Sveučilište (osn. 1925). Ranokršć. i biz. spomenici od 1988. na Uneskovu popisu zaštićene kult. baštine Rodni grad Mustafe Kemala Atatürka. Utemeljio ga je mak. vojskovođa i vladar Kasandar i nazvao Thessaloníki prema svojoj supruzi, polusestri Aleksandra III. Velikog. Pod rim. vlašću (od ←II. st.) gl. grad provincije Makedonije. Od V. do X. st. osvajali ga i razarli Huni, Zapadni Goti, Avari, Slaveni, Bugari, Saraceni i Normani. Pod Bizantom do 1204; potom središte Solunskoga Kraljevstva. Osmanlije ga zauzimaju 1430; 1569. stradava u požaru. Poč. XIX. st. žarište mladotur. pokreta kao i nac. mak. pokreta za neovisnost. Poslije balkanskih ratova (1912–13) priključen Grčkoj; u I. svj. ratu od 1916. gl. luka sila Antante za opskrbu tzv. Solunske fronte. Teško stradao u potresu 1979.