 |
|
| Službeni naziv: | Republika Somalija, Jamhuuriyadda Soomaaliya (somalski) |
| Površina: | 637 657 km2 |
| Stanovništvo | (procj. 2007): 12 448 179 (19,5 st./km2); 26% gradsko |
| Glavni grad | Mogadishu (Muqdīsho), 2 855 805 st. (procj. 2007) |
| Upravna podjela | 18 provincija |
| Službeni jezik | somalski |
| Valuta | somalijski šiling (SOS) = 100 centa |
Somalija, država u ist. Africi, na tzv. Afričkom rogu, između Adenskoga zaljeva na S te Indij. oceana na I i J; graniči sa Džibutijem na SZ, Etiopijom na Z, te Kenijom na JZ; 3025 km obale.
Prirodna obilježja
deve na pojilištu
Berbera, svjetionik
U reljefnom pogledu, najviši je sjev. dio zemlje s raščlanjenim gorjem Surud Cad (s istoimenim vrhom ujedno i najvišim u Somaliji, 2408 m). Gorje se trima izrazitim stepenicama spušta prema uskoj obalnoj nizini Guban, koja se proteže uz obale Adenskoga zaljeva. Prema J pružaju se prostrani ravnjaci u vapnencima i pješčenjacima mezozojske starosti, visoki 300–700 m. Ravnjaci se prema I postupno spuštaju prema obalnoj nizini uz Indij. ocean (Benadirska obala), gdje je obala niska i pješčana, bez prir. luka. Na zap. (unutarnjem) dijelu obalne nizine uz Indij. ocean proteže se do 15 km širok i 1000 km dug pojas pješčanih dina, od Kismaaya na J do Hobye na S, koji nizinu odvaja od aluvijalnih ravnica. Klima je tropska, na S pustinjska, na J savanska. Na SI i u sred. dijelu izrazito je suho, dok su SZ i J semiaridni. Na krajnjem I i SI godišnje padne u prosjeku manje od 100 mm padalina, dok se prema JZ i SZ količina padalina povećava, godišnje 500–600 mm. Gl. kišno razdoblje traje od travnja do srpnja, a sekundarno od listopada do prosinca, no razlikuje se od područja do područja. U juž. predjelima kišno razdoblje traje od travnja do studenog, a na S je kraće, i traje od travnja do rujna. Tijekom sušnog razdoblja od lipnja do rujna u obalnom području česti su pljuskovi. Prosj. godišnja temp. 27,8 °C. Najveći dio Somalije (juž. i sjeverozap. dio) prekriva trnovita savana s akacijama i rijetkim grmljem. Nešto bujnija vegetacija nalazi se uz rijeke, gdje se mjestimično nalaze galerijske šume. Šume prekrivaju tek o. 14% površine zemlje. Na S je vegetacija vrlo oskudna (polupustinjska) s trnovitim grmljem i travnatim površinama, a u najsušnijim predjelima, posebice u unutrašnjosti, pustinjska. Sjev. obalna nizina i krajnji SI gotovo su bez vegetacije. Najplodnija tla su uz rijeke Jubba i Shabēlle, na riječnim naplavinama. Najvažnije somalske rijeke, koje imaju vode i za sušnog razdoblja Jubba (875 km) i Shabēlle (1820 km). Obje izviru u Etiopijskom visočju, a teku juž. dijelom zemlje i od velikog su značenja za natapanje. Ravnjake Somalije presijeca nekoliko dubokih riječnih dolina (Dharoor, Nugaal), no korita tih rijeka voda ispunjava samo u kišnim razdobljima, tako da je veći dio Somalije izložen velikim sušama i nestašici vode.
Stanovništvo
Unatoč građ. ratu, tijekom 1990-ih broj stanovnika ubrzano se povećao. Danas ovdje živi o. 12,4 mil. stanovnika. Nesređena polit. situacija uzrokovala je visoku stopu mortaliteta i kratak životni vijek. U nac. strukturi prevladavaju Somalci, koji čine 85% populacije, a od manjina najbrojniji su Arapi (1,2%), koji žive u gradovima i većinom se bave trgovinom, te bantuski crnci (0,4%), koji žive uz rijeke na J zemlje. Služb. jezik je somalski, dok se na S i u većim obalnim gradovima govori i arapski. Swahili govore na J, a zahvaljujući kolon. prošlosti dio stanovništva govori engleski i talijanski. Somalija je 1973. prihvatila i uvela lat. pismo. Jezično, kulturno i vjerski, Somalci su izrazito homogeni, ali žive razdijeljeni na plemenske klanove (somalski rer), koji međusobno ratuju niz godina. Zbog građ. ratova danas je u Somaliji o. 400 000 stanovnika prognano, a nekoliko stotina tisuća izbjeglo je u Keniju (160 000), Jemen (68 000) i susjedni Džibuti (20 000). Gustoća stanovništva je rijetka, samo 19,5 st./km2; najveći dio stanovništva živi u klimatski i reljefno povoljnijem juž. i sjeverozap. dijelu zemlje. Stupanj urbanizacije vrlo je nizak: u gradovima živi tek 26% st. Najveći je gl. grad Mogadishu (2 855 805 st.), ostali veći gradovi su Hargeysa (522 508), Marka (350 859), Berbera (263 095), Kismaayo (256 691), Jamāme (192 719) i Baydabo (135 059). Prosj. godišnja stopa rasta st. (procjena 2007) iznosi 2,8%. Stopa rodnosti iznosi visokih 44,6‰ (2007), a smrtnosti 16,3‰ (2007). Smrtnost dojenčadi vrlo je visoka, 113‰ (2007). Unatoč tome stanovništvo Somalije je mlado; starijih od 60 g. samo je 3% (2007). Prema podacima UN-a od 2001. (procjena), u Somaliji je o. 43 000 stanovnika bilo zaraženo HIV-om. Ljudi učestalo obolijevaju od malarije, hepatitisa i tifusa. S građanskim ratom obrazovni se sustav raspao. Posljednjih godina sustav se obnavlja, sveučilište je ponovno uspostavljeno. Nepismenost je vrlo visoka, o. 62% (2001).
Gospodarstvo
S. se danas ubraja u najsiromašnije i gospodarski najnerazvijenije države svijeta, a većina stanovništva na rubu je gladi i preživljavanja te ovisi o stranoj humanitarnoj pomoći. Od stjecanja samostalnosti 1960, razvoj gospodarstva Somalije zaostajao je za brzim porastom broja stanovnika. Gospodarstvo S. temelji se na poljoprivredi, vodeća grana je stočarstvo. Tek o. 1,7% (1,02 mil. ha) površine je obradivo tlo (oranice i trajni nasadi), a oko 0,3% se natapa. Pod pašnjacima je 42,9 mil. ha površine ili 67,4%, stoga je jasna orijentacija stanovništva na uzgoj stoke; njime se uzdržava o. 75% st. Oko 50% izvoza otpada na živu stoku, meso i kožu. U savanskom prostoru još je značajno i ubiranje tamjana (o. 2000 t godišnje; 80% svj. proizvodnje). Morsko je ribarstvo nerazvijeno, iako je obalno more bogato ribom. Somalija ima značajna rudna ležišta, i to u prvom redu željezne (područje Bur uz r. Jubbu) i uranove rude (z od Mogadishua). Kraj Berbere nalazi se jedno od najvećih ležišta sadre, a si od Beledweyna jedno od najvećih ležišta sepiolita u svijetu. Manja su ležišta ugljena, fosfata, bakra i kositra. Hidroenergetski potencijal ima Jubba. Ind. je skromno razvijena; prevladava prerađivačka ind. (prerada domaćih poljoprivr. proizvoda). Razvijene su prehrambena (šećerane, riblje i mesne konzerve), kožarska (kožara u Mogadishuu; obuća), tekstilna (prerada pamuka u Balcadu) te ind. građev. materijala (cementara u Berberi). U Mogadishuu je rafinerija nafte. Najvažniji izvozni proizvodi su banane i stoka, a izvozi se još meso, riba, koža i tamjan. Uvoze se hrana, kemikalije, strojevi, tekstil i nafta. Najvažniji trgovinski partneri: Italija, Etiopija, Vel. Britanija, Njemačka, Kenija, Jemen, Brazil, SAD, Saudijska Arabija i Kina. Prom. je mreža vrlo skromna; od o. 22 100 km cesta, tek ih je 12% asfaltirano i samim tim prohodno u kišnim razdobljima. Željeznice nema. Najvažnija i najveća luka je Mogadishu; još su značajnije Marka i Kismaayo na obalama Indij. oceana, te Berbera i Boosaaso na obalama Adenskoga zaljeva. Jedina međunar. zračna luka je u gl. gradu Mogadishuu; veću zračnu luku imaju Hargeysa i Berbera.
BNP (2006): 5 mlrd. USD
Udio BDP-a po sektorima (2000):
poljoprivreda 65%, industrija 10%, usluge 25%
Udio zaposlenih po sektorima (2000):
poljoprivreda 71%, industrija i usluge 29%
Uvoz (2004): 576 mil. USD
Izvoz (2004): 241 mil. USD
BNP (2006): 5 mlrd. USD
Udio BDP-a po sektorima (2000):
poljoprivreda 65%, industrija 10%, usluge 25%
Udio zaposlenih po sektorima (2000):
poljoprivreda 71%, industrija i usluge 29%
Uvoz (2004): 576 mil. USD
Izvoz (2004): 241 mil. USD
Povijest
Mogadishu, spomenik Dhagaxtuur
Obalnim područjem S. u starom je vijeku gospodario Egipat. Vjerojatno se ondje nalazila u onodobnim vrelima zabilježena zemlja Punt. U VII. st. prodiru Arapi i postupno naseljavaju cijelu S. Jemenski Arapi zauzimaju S., a njihovi gradovi Zeila (Adal), Ifat i Hadja postaju neovisne države. Od X–XVI. st. omanski Arapi uspostavljaju naseobine na uzmorju jugoist. S. (Mogadishu, Brava i dr.). U XIII. st. država Adal zagospodarila je cijelom sjev. Somalijom. Na vrhuncu svoje moći u XVI. st. zauzela je gotovo cijelu Etiopiju, ali su je 1542. teško porazile etiopske kršć. snage koje su podupirali Portugalci. To je oslabilo državu Adal te olakšalo invaziju naroda Somali i Oromo prema J. U isto vrijeme jugoist. krajeve zaposjedaju Portugalci, koje potkraj XVII. st. protjeruju omanski vladari. Od 1838. jugoist. dio zemlje upravno pripada Zanzibaru. Od kraja 1830-ih za prevlast nad S. sukobljavaju se Francuska, Vel. Britanija, Egipat i Etiopija, a nakon ujedinjenja i Italija (od 1860-ih). U vrijeme gradnje Sueskog kanala Francuzi osnivaju uporišta na S, a svoja poslije proširena područja 1896. ustrojavaju u koloniju Franc. Somaliju. God. 1884. Britanci su, sporazumno s lokalnim plemenskim vođama, zauzeli sjev. područja (Zeila, Berbera, Bulhar) i proglasili protektorat Brit. Somaliju (1887–1960). Od 1889. započinje i tal. prodor u Somaliju (JI zemlje); do 1893. Talijani su od zanzibarskih sultana otkupili veći dio ist. obale (s gl. lukama) i 1905. ustrojili Tal. Somaliju (1905–41). Već poč. XX. st. započinje i borba naroda S. protiv kolonijalista. God. 1935. iz tal. uporišta u Somaliji izvršena je tal. invazija na Etiopiju. Temeljem odluka UN-a 1949. područje Tal. Somalije dospijeva pod starateljstvo UN-a, a iduće godine izravna uprava povjerena je Italiji. God. 1956. na parlamentarnim izborima na području pod starateljstvom UN-a pobjeđuje stranka Somalski omladinski savez i uspostavlja vladu na čelu sa stranačkim prvakom Abdulah Isom (pobjeđuje i 1959). God. 1959. na području brit. protektorata održani su parlamentarni izbori, a neovisnost toga područja proglašena je 1960. Iste god. okončana je starateljska uprava UN-a na JI Somalije te su se oba suverena područja sjedinila u neovisnu Republiku Somaliju. Predsj. države postao je 1960. prvak Somalskog omladinskog saveza Aden Abdulah Osman (na vlasti do 1967), a vladu je sastavio Abdirashid Shermake (1960–64); 1964–67. na parlamentarnim izborima ponovno pobjeđuje Somalski omladinski savez, a vladu formira Abdi Razak Hadži Husein. God. 1964. izbijaju pogranični sukobi s Etiopijom, okončani posredovanjem Organizacije afr. jedinstva. Potkraj 1966. u Franc. Somaliji izbijaju protukolon. prosvjedi, kojima se suprotstavljaju pripadnici plemena Afar. God. 1967. za predsj. Republike Somalije izabran je Abdirashid Shermake. Nakon njegova ubojstva 1969. u zemlji je uvedeno izvanredno stanje. Iste god. voj. udarom vlast preuzima general Mohammad Siad Barre, ukinut je ustav, a na osnovi novih ustavnih propisa iz 1976. jedina polit. snaga u zemlji postaje Revoluc. socijalist. stranka (M. Siad Barre je njezin sekretar). God. 1977. S. je zauzela Ogaden (područje naseljeno Somalcima), ali je u ratu s Etiopijom poražena (1978) i prisiljena na povlačenje. Sukobi su obnovljeni 1982, kada je Etiopija napala Somaliju. God. 1990. otpočeo je građ. rat (1991. Siad Barre je zbačen s vlasti) koji je demografski i gospodarski opustošio zemlju; 1991. sjev. dio zemlje proglasio je neovisnost pod imenom Somaliland. Iako međunarodno nepriznata, državica je ostala izvan glavnine ratnih sukoba. God. 1991–92. gl. sukob vodio se između dviju osnovnih frakcija predvođenih Maxamedom Faraxom Caydiidom (Muhammad Farah Aydid) i Calijem Mahdijem Maxamedom (Ali Mahdi Muhammad). God. 1992. intervenirale su snage UN-a (operacija nazvana Restore Hope), koje su 1995. napustile zemlju iako nije bio postignut potpuni mir niti nadzor nad zaraćenim frakcijama. God. 1998. u juž. Somaliji neovisnost proglašavaju državice Puntland i Jubaland. Pokušaj ponovnog uspostavljanja sred. drž. vlasti 2000. (predsj. Abdikassim Salad Hasan) okončan je bez uspjeha. God. 2002. proglašena je nova državica – Jugozap. Somaliland. U rujnu 2004. uspostavljena je nova privremena vlada (predsj. Abdullahi Yusuf Ahmed); u prosincu 2004. područje S. stradalo je u naletu tsunamija.