sopran (tal.) 1. Najviši ženski, umjetni muški ili dječački glas s opsegom kod profesionalnih pjevačica od a do c3 (rijetko f3, g3). U XVII. i XVIII. st. često su ih pjevali kastrati/sopranisti. Prema boji i izražajnosti ženski se s. dijele na lirske, dramske, koloraturne, subretske, karakterne. 2. U višeglasnom slogu najviši glas. Naziv se prvi put pojavljuje potkraj XIV. st., u XV. i XVI. st. nazivan je cantus, discantus, superius, suprema vox. Naziv je tada značio odnos prema tenoru kao temeljnoj dionici. 3. Naziv najvišeg instrum. registra u pojedinoj vrsti glazbala (sopranska blok flauta, piccolo, kornet, saksofon).