Baruch de Spinoza
Spinoza, Baruch (Benedictus) de, niz. filozof (Amsterdam, 24. XI. 1632 – Den Haag, 21. II. 1677). Uz Descartesa i Leibniza, najznačajniji predstavnik eur. racionalističke filozofije. Zbog svojih kritičkih i racionalnih teza izopćen iz žid. zajednice i proganjan, ali do kraja života nepotkupljivo zadržava svoju intelektualnu i moralnu neovisnost. Studirao Bibliju, Talmud, skolastičku i neoplatoničku filozofiju, a os. su na nj utjecali Descartes te Hobbes. Svojom panteističkom metafizikom i antropologijom u djelu Etika, geometrijskim redom izložena zasniva novu sliku čovjeka. Budući da su Bog i priroda jedno (Deus sive natura), to se i njihova spoznaja može dosegnuti mat. metodom (more geometrico). Spinozin monistički determinizam određuje Boga ili prirodu kao uzrok samoga sebe (causa sui) koji stvara (natura naturans), a stvorenu prirodu kao natura naturata. Bog je beskrajna supstancija s beskrajno mnogo atributa, a naš razum spoznaje samo protežnost i mišljenje. Po S. “red i veza ideja isti su kao red i veza stvari”, pa je to i osnova svekolike spoznaje. Najviši je oblik spoznaje intuitivna spoznaja Boga, kao ljubav prema njemu (amor Dei intellectualis), koja znači apsolutni mir i nepomućenost duše, oslobođene strasti. Gl. je njegov etički ideal prevladavanje strasti, kao i svih vrsta predrasuda, koji ljudima i narodima oduzimaju slobodnu upotrebu njihova najvišeg dobra – razuma, dovodeći ih do neprijateljstva i mržnje. Iako umnogome određen duhom svoje epohe, S. je dao zadivljujući prinos slobodi i snazi ljudskog mišljenja. Utjecao je na mnoge mislioce i umjetnike kao što su Leibniz, Fichte, Schleiermacher, Schelling, Herder, Goethe, Hegel i dr. Ostala djela: Principi filozofije Renéa Descartesa; Teološko-politički traktat; Politički traktat.