spiritualizam (iz lat. spiritus duh), filoz. učenje po kojem je duh temelj sveukupne stvarnosti; opreka materijalizmu. Metafizički s. niječe svaku ovisnost razumske djelatnosti o materiji, a bitak označava nužnu stvarnost duha. Etički s. drži sve tjelesno i tvarno u službi duhovnoga, po čemu jedino imaju vrijednost. U različitim oblicima s. su zastupali Platon, Leibniz, Descartes, Fichte i Hegel. Religijski s. prisutan je u gnosticizmu i maniheizmu te istočnjačkim religijama (hinduizam, budizam). U teologiji XVII. st. pojam se javlja kao oznaka za razne mističke struje. U širem smislu, svako učenje koje daje prednost duhovnom životu pred tjelesnim; spiritualan, duhovni, duševni.