Split, pogled na rivu i luku
Split, katedrala sv. Dujma
Split, grad i luka u sred. Dalmaciji, adm. središte Split.-dalm. županije; 175 140 st. (aglomeracija 188 694 st.). Smjestio se na poluotoku između ist. dijela Kaštelanskog zaljeva i Splitskoga kanala. Na zap. dijelu poluotoka nalazi se brdo Marjan (178 m), a s i si od grada Kozjak (780 m) i Mosor (1330 m) koji ga odvajaju od zaleđa. Trg., prom. i kult. središte. Gospodarski se razvija izgradnjom želj. veza sa zaleđem prije I. svj. rata i između dvaju svj. ratova te razvojem parobrodarstva i procesom industrijalizacije. Kem., aluminijska i prehr. ind.; proizvodnja plastike i cementa. Brodogradilište. Izvoz maslinova ulja, voća i vina. U okolici poljodjelstvo; uzgoj voća, povrća i cvijeća. Turizam; četiri marine (najveća ACI-marina Split s 500 vezova na moru i 100 na kopnu). Sveučilište (osn. 1974). Institut za oceanografiju. Katedrala sv. Duje; crkva Gospe od Zdravlja (1937) sa zvonikom iz XVII. st. koji je pripadao starijoj crkvi, crkva sv. Dominika (spominje se u XIII. st., današnji oblik dobila 1682, proširena 1932–34) i dr. Brojni muzeji; Meštrovićeva galerija iz 1952, arheološki s ostacima ant. Salone (1820), gradski iz 1946. (smješten u palači Papalić), etnografski iz 1910. i dr. Hrv. nar. kazalište Split (građeno 1891–93, stradalo u požaru 1971, obnovljeno 1979). Brojne palače: Cindro (XVII. st.; najljepša barokna palača u Splitu), ranobarokna Milesi, gotičke Papalić (XV. st.) i Cambi (XV. st.) i dr. Sjedište Centra za koordinaciju plana prioritetih akcija na Sredozemlju (u okviru UN-a). Godišnje kult. (Splitsko ljeto) i glazb. manifestacije (Melodije hrvatskog Jadrana, Festival zabavne glazbe Split). Trajektno pristanište (veze s dalm. otocima te s tal. lukama Anconom i Pescarom); brodarske veze s Pulom, Dubrovnikom, Venecijom i Grčkom. Međunar. zračna luka Resnik. Ostaci rim. doba (Dioklecijanova palača s kraja III. i poč IV. st.; od 1979. na Uneskovu popisu svj. zaštićene kult. baštine). Vjerojatno se razvio kao grč. Aspalathos. Rim. car Dioklecijan podiže svoju palaču o. 300; od 313. služila je kao boravište prognanih rim. careva i članova njihovih obitelji. Sjedište biskupije postaje u IV. st.; razvija se u važnu srednjovj. luku Dalmacije. Od 812. važan biz. grad (priznavao vlast biz. cara u razdoblju od 812–1069, kada ga kralj Petar Krešimir IV. pripaja Hrvatskoj). Pod vlašću Venecije (998) i Hrvatske (1069). Pod ug.-hrv. vlast dolazi 1105; sačuvao je autonomiju na temelju starih municipalnih prava. Ponovno pod venec. vlašću 1420–1797. U XVI. st. grad ugrožavaju Turci, os. nakon osvajnja Klisa (1537). Zajedno s ostatkom Dalmacije dolazi u posjed Austrije 1797. Nakon mira u Požunu u franc. posjedu 1805–1813. Ponovno pod vlašću Austrije 1813–1918. Na izborima 1882. dobiva hrv. upravu. Gospodarski se oporavlja u drugoj pol. XIX. st., a poč. XX. st. postaje najznačajnija luka. Od 1918. dio Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. God. 1995. proslavio je 1700 g. postojanja.