Sredozemno more
Sredozemno more (također Mediteransko more; Mediteran), unutrašnje more Atlantskog oceana, leži između Europe, Azije i Afrike. Pruža se od Gibraltarskih vrata između Španjolske i Maroka na Z do obala Iskenderunskog zaljeva u Turskoj na I. S Atlantskim oceanom na Z povezano Gibraltarskim vratima, s Crnim morem prolazima Dardaneli i Bospor te Mramornim morem, s Crvenim morem na JI Sueskim kanalom. Dužina 4000 km; najveća širina 1750 km, prosječna o. 800 km. Površina zajedno s Mramornim morem 2 510 000 km2, zajedno s Crnim morem 3 020 000 km2. Prosj. slanost 38‰, najveća oko Cipra (39,5‰) i u krajnjim zap. dijelovima. Prosj. temp. površinskog sloja o. 25 °C. Najviša u zaljevu Sidra uz obalu Libije (31 °C u kolovozu) i Iskenderunskom zaljevu (30 °C u kolovozu). Najmanja izmjerena u Tršćanskom zaljevu na S Jadranskog mora (5 °C u veljači); povremena pojava leda zimi. Prosj. temp. dubinskih voda 13–14 °C. Kroz Gibraltarska vrata dolazi do miješanja voda Atlantskog oceana i Sredozemnoga mora; u površinskom sloju hladnija i manje slana voda Atlantskog oceana ulazi u Sredozemno more, u dubljim slojevima toplija i slanija voda Sredozemnoga mora ulazi u Atlantski ocean. Klimu karakteriziraju vruća i suha ljeta te blage i vlažne zime. Vjetrovi ovise o lokalnim utjecajima i odnosima; najčešći je mistral u dolini donje Rhône, bura na Jadranu, khamzin na obalama Egipta i Libije, šilok u Alžiru, Tunisu i na Siciliji. Od Gibraltarskih vrata duž afr. obale teče morska struja; dijeli se na dva kruga struja u zap. dijelu Sredozemnoga mora i to u krajnjem zap. dijelu i u Tirenskome moru. U ist. dijelu struja teče duž egip., izr., sirijske i tur. obale, jedan dio zakreće u Egejskome moru prema SZ, ulazi u Jadransko more i vraća se uz ist. obalu Apeninskog poluotoka te se spaja sa strujom u Tirenskome moru. Plimna kolebanja neznatna, prosj. 25 cm, najviša u zaljevu Gabès (o. 2 m). Najveća dubina 5121 m jz od Peloponeza. Pragom Aventure između otoka Sicilije i Tunisa Sredozemno je more podijeljeno na zap. i ist. dio. Zap. dio ili zap. bazen čine Alboransko, Tirensko, Ligursko more i alžirski bazen. Ist. dio ili ist. bazen čine jonski (Jonsko more) i levantski bazen, Jadransko i Egejsko more. Uz obalu planinski okvir: Apeninsko i Sicilsko gorje, Atlas, Sierra Nevada, Dinarsko i Pontsko gorje, Toros. Seizmički i vulkanski aktivno područje, vulkani Etna, Vezuv, Stromboli. Dužina svih obala 38 549 km; najrazvedenije obale Egejskog mora i ist. obala Jadranskoga mora, slabo razvedena obala od Tunisa do Turske. Najveći otoci: Sardinija, Korzika, Sicilija, Kreta, Cipar; otočne skupine Baleari, Liparski otoci, Cikladi, Sporadi, Dodekanezi, Jonski otoci. Veći poluotoci: Apeninski poluotok, Atika, Halkidika, Istra. Mnogobrojni zaljevi, uvale. U Sredozemno more ulijevaju se brojne rijeke, najvažnije su Nil, Ebro, Rhône, Tiber, Po, Vardar. Brojne riblje vrste, mnoge endemične. Zap. bazen bogatiji je vrstama od istočnoga. Izlov tune, srdela. Razvijena akvakultura. Vađenje soli. Ležišta nafte i zemnoga plina u podmorju Egipta, Libije, Alžira i Italije. Prokopavanjem Sueskoga kanala 1869. Sredozemno more dobilo je veliko značenje u svj. pomorstvu. Razvijen turizam; brojne rivijere. Obala Sredozemnoga mora gusto je naseljena i industrijalizirana. Najvažnije luke: Valencia, Barcelona (Španjolska), Marseille (Francuska), Genova, Bari, Trst (Italija), Solun, Pirej (Grčka), Istanbul (Turska), Aleksandrija (Egipat), El Djezâ’ir (Alžir).