staklo, oslikana čaša A. Kothgassera iz 1823.
staklo, proces
staklo, luster iz Murana
staklo, čaše iz Češke
staklo, amorfna, prozirna i tvrda tvar dobivena taljenjem i hlađenjem minerala. S. nije jedinstveni kem. spoj, nego talina alkalijskih silikata bogata kremičnom kiselinom koja u sebi sadrži otopljenu još jednu bazu. Otporno je na mnoge kemikalije, dobar je toplinski i el. izolator. Dobiva se taljenjem u pećima, a oblikuje se puhanjem, lijevanjem, valjanjem ili izvlačenjem. Može se ukrašavati dodavanjem raznobojne mase, oslikavanjem (emajlom, olovnim ili prozirnim bojama, srebrom, pozlatom), brušenjem, jetkanjem itd. Dodavanjem kovinskih oksida bojimo s. u željenu boju. Prvo poznato s. proizvodilo se u Egiptu u ←VII. st., od I. st. u Rimu. U biz. doba poznati su stakleni mozaici iz Carigrada. Zamah je staklarska proizvodnja doživjela u XV. i XVI. st. u Italiji, a najznačajnije umj. središte staklarskoga umijeća bila je Venecija (otok Murano), potom više središta u Njemačkoj, Češkoj, Austriji, Francuskoj i Španjolskoj. U XVII. i XVIII. st. proizvodnja se proširila na cijelu Europu. Usavršile su se tehnike pogodne za brušenje i staklorez (tzv. češki kristal) pa je Češka postala središte staklarske proizvodnje. U XVIII. st. teške barokne oblike zamjenju novi, laganiji i prozračniji ukrasni i uporabni predmeti urešeni rokoko ornamentikom i pozlatom. U XIX. st. nove tehnologije intenziviraju proizvodnju. Bidermajerski su oblici jednostavni, ali bogato urešeni i često oslikani (A. Kothgasser). U drugoj pol. XIX. st. oponašali su se pov. stilovi i tehnike (L. Lobmayr). Opadanje umj. kakvoće poč. XX. st. zaustavila je secesija tražeći funkcionalnost predmeta i oplemenjivanje tvari. U XX. st. visoke domete u umj. oblikovanju s. postigli su fin. dizajneri. Proizvodnja s. u Hrvatskoj vjerojatno je postojala u Dubrovniku u XV. i XVI. st., a prva poznata staklana je iz XVIII. st. u Crnom Lugu u Gorskome kotaru Poč. XIX. st. osnovana su staklane u Mrzloj Vodici, Ivanovu Polju, Zvečevu i Osredeku kraj Samobora.