Stendhal
Stendhal (pravim imenom i prezimenom Marie-Henri Beyle), francuski književnik (Grenoble, 23. I. 1783 – Pariz, 23. III. 1842). Iako iz imućne obitelji, sljedbenik jakobinaca, zatim odani bonapartist. Slijedio Napoleona i sudjelovao u njegovu pohodu na Njemačku (1806) i Rusiju (1812). Nakon poraza skrasio se u Milanu izabravši Italiju za svoju novu domovinu, ali su ga austrijske vlasti 1821. protjerale u Pariz. Poslije Srpanjske revolucije (1830) opet u Italiji; konzul u Trstu. Italijom i renesansom nadahnuta su mnoga od njegovih putopisnih (Šetnje po Rimu; Zapisi jednoga turista i dr.), esejističkih (Povijest slikarstva u Italiji i dr.), biografskih (Život Rossinija i dr.), pa i velikih romanesknih djela (Parmski kartuzijanski samostan, 1839). U znamenitu romanu Crveno i crno (1830) daje politički obojenu kroniku društvenih odnosa u Francuskoj u doba restauracije. Izvanrednom jednostavnošću izraza (“u stilu građanskoga zakonika”), ali i istančanom psihološkom analizom (po A. Taineu “psiholog stoljeća”), Stendhal je stvorio arhetipske književne likove i situacije, po kojima postaje preteča realizma u književnosti. Pisao je mnogo, te su mu mnoga djela objavljena posmrtno (Crveno i bijelo; Lamiel; Ispovijed jednog egoista; Život Henrija Brularda i dr.).