stenografija (grč.), brzopis, sustav kratica (→ sigla) i znakova za brzo i potpuno bilježenje govora. Prvu s. na fonetskoj osnovi uveo J. Willis 1602. Tvorac moderne s. F. X. Gabelsberger uveo je kurzivni duktus i ligature 1834, omogućivši lakše spajanje znakova; stenogram, tekst zabilježen stenografijom.