stereoskop (grč.), optički uređaj koji služi promatranju dviju slika snimljenih stereokamerom pod različitim kutovima, a kako bi se dobio dojam prostornosti. Sustavom zrcala ili leća te se slike spajaju u trodimenzionalnu sliku. Izumio ga je Charles Wheatstone (1832), premda još tada nije bila izumljena fotografija.