stoicizam, filoz. škola osn. u Ateni o. ←308. Iako dijeli filozofiju na logiku, fiziku i etiku, s. svoje tumačenje svijeta zasniva na njihovu jedinstvu, koje izražava um (logos). Etika je najvažniji filoz. problem. Ideal s. je mudrost, koja u skladu s umom svladava strasti, podnosi život “stoičkim mirom” (apatija, grč. ataraksía), a izvor blaženstva (eudaimonía) nalazi u vrlini. Čovjekov je um dio božanskog uma, pa su svi ljudi braća po istom ocu. S. razvija ideju prir. prava i slobodnoga svj. građanstva. Zastupajući ideju o čovjekovoj sudbini kao nužnosti kojoj se treba podrediti, s. stoji u suprotnosti prema slobodi volje. Utjecao je na razvoj ranog kršćanstva (Klement Aleksandrijski, Origen), kao i na kasniju filozofiju.