Titicaca
Titicaca (španj. Lago Titicaca), jezero u Juž. Americi; obuhvaća 8300 km2, na 3810 m n.m. u Andama, na bolivijsko-peruanskoj granici. Pruža se u smjeru SZ–JI u dužini od 190 km; široko prosječno 50 km (maksimalna širina 80 km). Prosječna dubina 140–180 m, najveća 281 m. Uskim prolazom Tiquina podijeljeno na dvije vodene površine. Manju na JI u Boliviji nazivaju jezero Huiñaymarca, u Peruu Pequeño; veću na SZ u Boliviji nazivaju Chucuito, u Peruu Grande. Tektonskog podrijetla. Razvedena obala. Uz obalu leži 41 otok, neki od njih gusto naseljeni; najveći je Titicaca (španj. Isla de Titicaca ili Isla de Sol, Otok Sunca); brojni poluotoci. U Titicacu se ulijeva više od 25 rijeka; protočno jezero. Gl. pritok je r. Rams; odvirak Desaguadero utječe u nizvodno slano jezero Poopó. Visoki vodostaji u kišnom razdoblju (od prosinca do ožujka). Velika prozirnost. Temp. vode u površinskom sloju od 11° do 13 °C. Razvijen brodski promet, odvija se tijekom cijele godine od luke Puno na peruanskoj, do luke Guaqui na bolivijskoj obali. Na umjetnim otocima napravljenima od plutajuće trske žive, bave se poljoprivredom i izradom čamaca (poznata balsa). Očuvani ostaci hramova starih Inka uz jugoist. obalu i na otocima.