 |
|
| Službeni naziv: | Republika Togo, République Togolaise (francuski) |
| Površina: | 56 785 km2 |
| Stanovništvo | (procj. 2007): 5 527 332 (97,3 st./km2); 31% gradsko |
| Glavni grad | Lomé, 756 122 (procj. 2007) |
| Upravna podjela | 5 regija |
| Službeni jezik | francuski |
| Valuta | CFA franak (XOF) = 100 santima (centimes) |
Togo, država u zap. Africi, graniči s Burkinom Faso na S, Beninom na I, a na Z s Ganom; na J izlazi na Atlantski ocean (Gvinejski zaljev); ima 56 km obale.
Prirodna obilježja
Falaise de Nano, selo Mpba
U reljefu je moguće izdvojiti nekoliko cjelina. Na J, uz nisku pjeskovitu obalu, nalazi se pojas dina iza kojih se prema unutrašnjosti protežu plitke lagune. Dalje prema S pruža se obalna nizina Ouatchi (široka 35–50 km), građena od pješčanih i glinovitih naplavina, koja se postupno izdiže prema SI u blago valovite ravnjake (300–400 m), građene pretežno od starih kristalinskih stijena. Područje ravnjaka odvodnjava rijeka Mono s pritocima (najveći Ogou). Iznad ravnjaka, u smjeru JI–SZ, izdiže se niže gorje Akwapim-Togo (Montagou, 986 m, najviši vrh Toga). Na SZ je široka dolina r. Oti (jednog od gl. pritoka Volte), građena od pješčenjaka. Na sjev. strani doline izdiže se nisko gorje, građeno od granita i gnajsa. Klima je na J zemlje tropska, a na S savanska. Prosj. godišnja temp. 27,2 °C na obali i 30 °C na S. Jug Toga ima dva kišna razdoblja, od travnja do srpnja te od rujna do studenog; uz obalu padne najviše padalina (1100–1500 mm). Sjever zemlje ima jedno kišno razdoblje (svibanj–listopad), prosj. godišnje padne 600–800 mm padalina, a u gorju i do 1400 mm. Od studenoga do travnja, na S zemlje, puše topao i suh vjetar harmatan. U vegetaciji dominiraju savane, dok šume pokrivaju 26% površine. Trop. kišne šume rastu tek na vlažnijim juž. padinama gorja na JZ, dok drugdje u unutrašnjosti te u obalnoj nizini uz rijeke rastu galerijske šume mangrova i visokotravnata savana. U obalnom području ima i močvara. Proces deforestacije izrazito je uznapredovao i među najizraženijim je u Africi. Potaknuo je širenje pustinja, os. na S zemlje. U unutrašnjosti prevladavaju lateritna tla, a na mlađim naplavinama na J pjeskovita i ilovasta tla. Sjev. dio pripada porječju r. Oti (520 km), dok se vode iz juž. dijela ulijevaju izravno u Gvinejski zaljev. Najveća r. na J je Mano (400 km).
Stanovništvo
Tamaberma, kuća
nastambe u selu Tenekas
Danas u Togu živi o. 5,5 mil. stanovnika. Kao i u većini afr. zemalja, etnička struktura vrlo je složena; 37 velikih, jezično i kulturno različitih etničkih skupina, od kojih je velik broj pripadnika doselio iz drugih dijelova zap. Afrike. Najbrojniji su pripadnici naroda Ewe (43%), koji žive na J. Na S žive starosjedioci skupine Gur, među kojima su najbrojniji Kabre (27%), Mobi (5%) i Losoi (4%). Od ostalih, S zemlje naseljavaju Temi (6%) i Gurmi (3%). Europljana (Francuzi, Portugalci i Nijemci) ima manje od 1%. Osim služb. francuskog, govore se i jezici pojedinih etničkih skupina (Ewe, Kabre, Dagomba i dr.). Prosj. gustoća naseljenosti 97 st./km2, najveća je na J (više od 150 st./km2), dok su sjev. i sred. dijelovi rjeđe naseljeni (20–40 st./km2). Većina stanovništva živi u malim selima, većinom na S zemlje, dok u gradovima živi tek nešto više od trećine stanovništva. Posljednjih godina udio grad. stanovništva povećava se zbog preseljavanja iz sela u grad. Najveći je gl. grad Lomé, ujedno i vodeća morska luka, a od ostalih većih gradova izdvajaju se Sokodé (123 434 st.), Kara (114 582), Kpalimé (106 432) i Atakpamé (89 467). Prema procjeni za 2007, godišnji rast broja stanovnika iznosi 2,7%, te je među najvećim u zap. Africi. Stopa rodnosti iznosi visokih 36,8‰ (procj. 2007), a smrtnosti 9,7‰ (2007). Prema procjenama za 2003, o. 110 000 st. bilo je zaraženo virusom HIV-a, a iste je godine od AIDS-a umrlo o. 10 000 ljudi. Smrtnost dojenčadi je visoka, 59‰ (2007). U dobnom sastavu prevladava mlado stanovništvo: starijih od 60 g. je 3%, a mlađih od 15 g. o. 43%. Očekivano trajanje života 58 g. i među najvišima je u zap. Africi. O. 50% stanovništva pripadnici su tradic. afr. plemenskih vjerovanja; katolika ima 23%, muslimana 15% (os. na S Toga; njihov je broj u porastu), a protestanata 7%. Nepismenih ima 39%. Od 1970-ih obvezno je i besplatno osnovnoškolsko obrazovanje za djecu od 6 do 12 g., a obrazovni je sustav izrađen po uzoru na francuski. T. ima jedno sveučilište, u Loméu (osn. 1965).
Gospodarstvo
Lomé, bazar
U razdoblju njem. kolonizacije (Togoland), te nakon II. svj. rata, T. se gospodarski uspješno razvijao i nakon osamostaljenja (1960) bio je jedna od najrazvijenijih zemalja supsaharske Afrike. Nakon 1960. gosp. razvoj počinje stagnirati, tijekom 1980-ih ne može pratiti vrlo brz rast stanovništva, a tijekom 1990-ih dodatno je ugrožen polit. nemirima te padom cijena na svj. tržištu. Današnje se gospodarstvo temelji na poljoprivredi, kojom se bavi glavnina stanovništva (68%). Obradivo je 44% površine, no obrađeno i pod trajnim nasadima tek je 11,8% (670 000 ha). Umjetno se natapa tek 70 km2. Većina poljoprivr. proizvodnje vezana je uz mala, samostalna gospodarstva. Za potrebe prehrane domaćeg stanovništva uzgajaju se manioka, kasava, slatki krumpir, riža, jam, banane i palmino ulje na J, te kukuruz, kikiriki, proso i sirak na sušnijem S zemlje. Za izvoz se uzgajaju pamuk (162 000 t, 25% ukupnog izvoza) i kava (17 000 t), u manjoj mjeri i kikiriki, kakao i sjeme maslovca. Na savanskom sjeveru razvijeno je stočarstvo, uzgajaju se goveda (215 000 grla), koze (1,11 mil.), ovce (740 000), svinje (850 000) i perad. Proizvodnja mesa ne zadovoljava domaće potrebe, pa se uvozi. Morsko je ribarstvo dobro razvijeno; prosječno se godišnje ulovi o. 14 000 t ribe. T. raspolaže jednim od najvećih ležišta fosfata (260 mil. t visokokvalitetnih fosfata) i jedan je od vodećih proizvođača u svijetu (1,37 mil. t). Najveći su rudnici u okolici Loméa (Akoupamé i Hahoté), 1,06 mil. t, 24% izvoza. Značajna su i ležišta željezne rude, boksita, urana, mangana, zlata i kroma, a eksploatiraju se mramor i vapnenac (za potrebe ind. građev. materijala). Rijeke imaju velik hidroenergetski potencijal; 68% el. energije proizvodi se u HE Kpalimé Nangbéto na r. Mono. Preostalih 32% proizvodi se u termoelektrani u Loméu. Ind. je skromno razvijena, ali je njezin udio u porastu. Najznačajnije su prehr. (proizvodnja palmina ulja, kave, brašna), tekst., obućarska, kem. (sapun) i ind. građev. materijala (cement). Veliko značenje ima i zona slobodne trgovine u Loméu, gdje se nalazi i rafinerija nafte. Izvozni su proizvodi: fosfati, cement, pamuk, kakao i kava, a uvozi se tekstil, hrana, motorna vozila, cigarete, strojevi te papirni i farmaceutski proizvodi. Gl. trgovinski partneri: Francuska, Nizozemska, Njemačka, Italija i SAD. Turizam je nekad bio važna djelatnost, koju su gosp. kriza tijekom 1980-ih i polit. nemiri u 1990-ima unazadili. Danas T. posjeti o. 55 000 stranih turista. Od 7520 km cesta, trećina je asfaltirana (32%). U cestovnoj su mreži najvažnije prometnice koje gl. grad Lomé povezuju sa sjeverom zemlje i Burkinom Faso (675 km) te obalna cesta od Cotonoua do Akre, gl. grada Gane (356 km). Želj. je mreža skromna, 568 km pruga (uskotračne) u vlasništvu su države. Najvažnija morska luka je Lomé, od velikog značenja i za tranzitni promet iz Nigera, Malija i Burkine Faso. Luka Kpémé, 35 km si od Loméa, važna je za izvoz fosfata. Međunar. zračne luke u Loméu te Niamtougou (na S Toga); domaći zračni prijevoznik Air Togo.
BNP (2006): 2,1 mlrd. USD
Udio BDP-a po sektorima (2003):
poljoprivreda 39,5%, industrija 20,4%, usluge 40,1%
Udio zaposlenih po sektorima (1998):
poljoprivreda 65%, industrija 5%, usluge 30%
Inflacija (2006): 2,8%
Realan rast gospodarstva (2005): 2,8%
Uvoz (2006): 1,21 mlrd. USD
Izvoz (2006): 868 mil. USD
BNP (2006): 2,1 mlrd. USD
Udio BDP-a po sektorima (2003):
poljoprivreda 39,5%, industrija 20,4%, usluge 40,1%
Udio zaposlenih po sektorima (1998):
poljoprivreda 65%, industrija 5%, usluge 30%
Inflacija (2006): 2,8%
Realan rast gospodarstva (2005): 2,8%
Uvoz (2006): 1,21 mlrd. USD
Izvoz (2006): 868 mil. USD
Povijest
ritualni ples vaudon
Tragovi naseljenosti potječu iz paleolitika. U XIV. st. useljava bantusko pleme Ewe koje ubrzo dolazi u dodir s Europljanima. Od XVII. do XIX. st. premoć nad ist. T. ima država Ašanti (juž. Gana), a nad zap. T. država Dahomej. Tijekom XVIII. st. T. je, kao i ostali dijelovi zapadnoafr. priobalja, središte eur. trgovine robljem (Obala robova). Područjem T. tada dominiraju dan. trgovci robljem. U prvoj pol. XIX. st. u T. dolaze njem. misionari; 1884. dospijeva pod njem. protektorat. Otpor sjev. plemena njem. kolonizatorima trajao je do poč. XX. st. Poč. I. svj. rata T. zauzimaju anglo-franc. postrojbe. Društvo naroda daje 1922. mandat nad Ist. Togom Francuskoj, a nad Zap. T. Vel. Britaniji. Pokroviteljstvo UN-a od 1946. (mandati istih država). Pokret za neovisnost jača poslije 1945. Nakon plebiscita 1956. brit. (zap.) T. pripojen je Gani, dok je franc. (ist.) T. postao 1956. autonomnom republikom u sastavu Franc. Zajednice, a neovisnost je proglasio 1960. Prvim predsj. države i predsj. vlade proglašen je Sylvanus Olympio, ubijen pri pokušaju bijega u amer. veleposlanstvo u voj. udaru narednika Etiennea Gnassingbéa Eyadèma (1963), koji na vlast dovodi Nicolasa Grunitzkog, vođu Progresivne stranke Toga. Držeći da predsj. države nema autoriteta za održavanje vlasti, Eyadèma (tada u činu potpukovnika) 1967. vrši novi voj. udar, suspendira ustav, proglašava se za predsj. republike i dopušta slobodu polit. djelovanja isključivo sebi odanoj stranci Okupljanje togoanskog naroda; tijekom idućih godina više je puta biran za predsj. države (sa sedmogodišnjim mandatom). Poč. 1990-ih prisiljen na manje demokr. ustupke (formalno uvođenje višestranačja, iako u polit. životu i dalje dominira vojska). Na vlasti se održao do svoje smrti 2005.