toharski jezici, jezici indoeuropske jezične porodice, tvore svoju granu; poznati su po tekstovima iz I. tisućljeća (500–700) iz Istočnoga Turkestana (danas Ujgurska autonomna oblast u Kini). Toharski A (istočnotoharski) iz područja je Turfana, a toharski B (zapadnotoharski, kučanski) iz područja Kuče. Izgleda da je u vrijeme kad su se ti jezici pisali, toharski A već bio izumro, ali su se u budističkim samostanima služili tekstovima na njemu, a toharski B vjerojatno se onda još i govorio među redovnicima. Većina sačuvanih tekstova prijevodi su budističke literature, no ima i drugih, svjetovnih tekstova. Jezik se pisao indijskim pismom brahmi. U mezopotamskim klinopisnim tekstovima iz ←III. tisućljeća pronađene su riječi jednoga starinskog indoeuropskog jezika/dijalekta, kutijskoga (gutijskoga), koji neki jezikoslovci smatraju “prototoharskim”.