etiopska umjetnost. Iz predaksumskog razdoblja (od ←V. st. do I. st.) potječu grubo klesane stele, ruševine hramova, fina keramika, brončano oružje i zlatni nakit. Aksumsko razdoblje (I–X. st.) obilježavaju monumentalne palače, tvrđave, monolitne stele, a s pojavom kršćanstva od IV. st. crkve pravokutna tlocrta s više brodova odijeljenih stupovima (petobrodna prvostolnica Enda Mariam Sion u Aksumu) kao i karakteristične pećinske crkve (deset crkava uklesanih u stijenu u svetomu gradu Lalibeli, V–X. st.) te samostanski kompleksi (Debra Damo VI–IX. st.). U postaksumskom razdoblju jačaju isprva indijskih, potom port. utjecaji; grade se crkve kružna tlocrta s bogatom dekorativnom plastikom i oslikanim zidovima i raskošne utvrđene kralj. rezidencije, tzv. ghebbi (gebi). U XX. st. u duhu eur. pov. stilova i art décoa grade se, os. u Addis Abebi, javni i reprezentativni objekti crkva sv. Jurja, palača H. Selassija (danas Institut za etiopske studije), te parlament, a nakon 1950. arhitekti slijede funkcionalizam (Narodna banka). U gradu Gondaru, središtu trg. i umj. života, razvilo se tijekom XV. st. zidno slikarstvo i slikanje ikona s prikazima iz života svetaca karakterističnih izduženih likova krupnih očiju i krutih draperija. Slikari tzv. dugoga gondarskog stila od XVII. st. do poč. XX. ostvaruju trodimenzionalni prostor unoseći elemente lokalnoga krajolika, građevina i narativne žanr-prizore. U XX. st., uz europski inspirirano slikarstvo, živi pučko tradic. slikarstvo koje karakteriziraju kompozicije golemih razmjera s temama iz nac. legendi i svakidašnjeg života.