stvarno pravo, sustav prav. pravila koja uređuju pripadanje stvari osobama. Njima se uređuju odnosi među ljudima koji nastaju zbog gosp. iskorištavanja stvari; imovinsko pravo koje nositelja ovlašćuje da neke stvari ima u svojoj privatnoj vlasti. Dijeli se na opće stvarnopravno uređenje i posebna stvarnopravna uređenja koji obuhvaćaju pravila za pojedine kategorije stvari koje mogu odstupiti od općeg režima. Temeljna načela s. p. su načelo privatnopravne vlasti na stvari, načelo zatvorenog broja stvarnih prava, načelo određenosti i načelo publiciteta.