sublimacija (lat.) 1. Proces pri kojem neka kruta kem. tvar izravno prelazi u plinovitu (npr. jod) i obratno, bez tekuće međufaze. Produkt sublimacije (kondenzirana para) naziva se sublimat. Primjenjuje se kao metoda za pročišćivanje nekih kemikalija. 2. Hlapljenje čvrstih tvari bez vraćanja u čvrst oblik. 3. U psihoanalizi, podvojeni psih. proces u kojem se čovjekov spolni nagon potiskuje ili zaprječava i usmjerava u svoju kulturnu i duhovnu, društveno prihvatljivu formu. Smatra se obrambenim mehanizom i pretpostavkom čovjekove civilizacije i kulture.