Subotica (njem. Maria Theresiopel ili Theresiopel; mađ. Szabadka), grad u Vojvodini, sjev. Srbija; 99 471 st. Leži u sjev. dijelu bačke zaravni, o. 10 km j od granice s Mađarskom. Poljoprivr. okolica; uzgoj pšenice, voćarstvo, vinogradarstvo, stočarstvo. Prehr., kem., metalurška ind., proizvodnja strojeva, namještaja, bicikla, obuće. Želj. čvorište. Središte biskupije. Turizam. Grad. muzej, galerije slika, kazalište; parkovi. Nekoliko fakulteta, knjižnica. Sinagoga iz XVII. st., kat. katedrala, franjevački samostan, pravosl. crkva iz XVIII. st., grad. vijećnica s poč. XX. st., palače; nekoliko fontana. U blizini grada jezero Palić s kupališno-lječilišnim kompleksom. S. je kult. središte Bunjevaca. Osn. kao rim. postaja; kao moderno naselje spominje se potkraj XIV. st. U XV. st. podiže se tvrđava; od XVI. do XVII. st. pod tur. vlašću. U XVIII. st. slobodni kralj. grad pod mađ. vlašću; jači razvoj kao središte bogata poljoprivr. područja (doseljavali Mađari, Slovaci, Hrvati Bunjevci iz Dalmacije i Bosne). Trianonskim sporazumom 1920. pripojena Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca (poslije preimenovana u Jugoslaviju); u II. svj. ratu okupirali je Mađari.