suglasnik (konsonant), glas koji sâm za se ne može tvoriti slog, nego uvijek dolazi s drugim glasovima. Po mjestu tvorbe imamo šumnike (naziv po šumu koji nastaje zato što govorni organi čine tjesnac ili pregradu za zračnu struju: b, p, d, t, šg, k, f, z, s, ć, š, h, c, dž, č, đ, ć) i zvonačnike (m, n, nj, r, l, lj, v, j). Ima i drugih podjela, npr. usmeni (labijalni), jezični i dr. → samoglasnici i suglasnici