sukcesija (lat.), dolazak na nečije mjesto, nasljeđivanje; stupanje u prav. položaj neke druge osobe u samo jednom pravu (successio in singula res) ili u svim pravima koje je imao prethodnik (successio in universum ius). U prvom slučaju pojedinac preuzima derivativnim putem pravo koje je imao prethodnik. S. može nastati neposredno na temelju zakona, npr. nasljeđivanjem, ili na temelju pojedinačnoga prav. akta ili prav. posla. Sukcesija u postupku, stjecanje procesnog položaja stranke u građ. postupku na mjesto osobe koja je dotad bila parnična stranka. Sukcesija država, nasljeđivanje jedne države u pravima i dužnostima druge države kao sljednica, a nastaje kad jedna država zamjenjuje i nadomješta drugu u suverenosti nad određenim teritorijem.