Ivan Supek
Supek, Ivan, hrvatski fizičar, filozof i književnik (Zagreb, 8. IV. 1915 – Zagreb, 5. III. 2007). Studirao u Zagrebu, Zürichu i Leipzigu. Bio asistent Wernera Heisenberga. Godine 1941. uhitio ga Gestapo, ali je na Heisenbergovu intervenciju pušten. Vraća se u Hrvatsku, prekida s Partijom, odlazi u partizane, djeluje u Prosvjetnom odjelu ZAVNOH-a i član je predsjedništva Kongresa kulturnih radnika u Topuskom (1944). U referatu ističe ulogu znanosti i opasnost od nuklearnog oružja. Nakon rata predaje fiziku na Medicinskom (1945–46) te na novoosnovanom Prirodoslovno-matematičkom fakultetu (1947–85), gdje stvara školu teorijske fizike. Jedan od utemeljitelja Instituta “Ruđer Bošković” (1950), iz kojega je isključen 1958. zbog protivljenja nemirnodopskom korištenju nuklearne energije. Početkom 1960-ih osnovao je Zavod za filozofiju znanosti i mir. Jedan od osnivača Pagvaškoga pokreta i predsjednik Jugoslavenske pagvaške konferencije (→ Pugwashka konferencija). Pokretač časopisa Encyclopedia moderna (1966), rektor Sveučilišta u Zagrebu (1968–71), inicijator osnivanja Interuniverzitetskoga centra u Dubrovniku. Godine 1971. povlači se iz političke djelatnosti. Član JAZU (HAZU) – od 1948. dopisni, a od 1960. redoviti; predsjednik (1991–97). Uspostavom Republike Hrvatske obnavlja javnu i političku djelatnost. U znanosti je radio na problemima supravodljivosti i kvantne elektrodinamike. Postavio je diferencijalnu jednadžbu za električnu vodljivost. Osim sveučilišnih udžbenika bavio se i književnim radom (drame: Mirakul; Heretik; Pjesnik i vladar; romani: Dvoje između ratnih linija; Krunski svjedok protiv Hebranga; Otkriće u izgubljenom vremenu; EPR-efekt, Hrvatska tetralogija; esejistička i publicistička djela: Superbomba i kriza savjesti; Posljednja revolucija; Opstati usprkos; Krivovjernik na ljevici; Povijesne meditacije i dr.).